Papa Franjo: "Hvala vam na predanosti vođenja vaših obitelji"

Drage obitelji!

Velika mi je radost biti ovdje s vama danas, nakon šokantnih događaja koji su obilježili naše živote u posljednje vrijeme: prvo pandemije, a sada rata u Europi, koji se dodaje drugim ratovima koji pogađaju ljudsku obitelj.

Zahvaljujem kardinalu Farrellu, kardinalu De Donatisu i svim suradnicima Dikasterija za laike, obitelj i život i Rimske biskupije, koji su svojom predanošću omogućili ovaj susret.

Zahvaljujem i nazočnim obiteljima koje su došle iz mnogih krajeva svijeta; a posebno onima koji su nam dali svoje svjedočanstvo: hvala od srca! Nije lako govoriti pred tako velikom publikom o svom životu, o poteškoćama ili prekrasnim, ali intimnim i osobnim darovima koje ste primili od Gospodina. Vaša su svjedočanstva djelovala kao "pojačala": dali ste glas iskustvu mnogih drugih obitelji u svijetu, koje, poput vas, žive iste radosti, tjeskobe, patnje i nade.

Zbog toga se sada obraćam kako vama prisutnima tako i supružnicima i obiteljima koji nas slušaju u svijetu. Želio bih da osjetite moju blizinu upravo tamo gdje jeste, u svojoj konkretnoj životnoj situaciji. Moj poticaj je prije svega upravo ovo: krenuti od vaše stvarne situacije i odatle pokušati zajedno hodati: zajedno kao supružnici, zajedno u svojoj obitelji, zajedno s drugim obiteljima, zajedno s Crkvom. Razmišljam o prispodobi o dobrom Samarijancu, koji na ulici susreće ranjenog čovjeka, prilazi mu, uzima ga i pomaže mu da nastavi put. Želio bih da Crkva bude upravo to za vas! Dobri Samarijanac koji vam dolazi blizu i pomaže vam da nastavite na svom putu i učinite “korak više”, čak i ako je mali. Pokušavam ukazati na "dodatne korake" koje treba poduzeti zajedno, uzimajući u obzir svjedočanstva koja smo čuli.

1. “korak više” prema braku. Zahvaljujem vam, Luigi i Serena, što ste ispričali svoje iskustvo s velikom iskrenošću, s njegovim poteškoćama i težnjama. Mislim da je ovo što ste rekli bolno za sve: “Nismo našli zajednicu koja bi nas podržala raširenih ruku ovakvima kavi jesmo”. To nas mora natjerati na razmišljanje. Moramo se obratiti i hodati kao Crkva, kako bi naše biskupije i župe postale sve više “zajednice koje podržavaju svakoga raširenih ruku”. Toliko je potrebe! A vi ste, providonosno, našli potporu u drugim obiteljima, koje su zapravo male crkve.

Jako me utješilo kada ste objasnili razlog koji vas je potaknuo da svoju djecu krstite. Izrekli ste vrlo lijepu rečenicu: “Unatoč najplemenitijim ljudskim naporima, mi nismo dovoljni”. Istina, možemo imati najljepše snove, najviše ideale, ali na kraju otkrivamo i svoje granice koje ne nadilazimo sami nego otvarajući se Ocu, njegovoj ljubavi, njegovoj milosti. To je smisao sakramenata krštenja i ženidbe: oni su konkretna pomoć koju nam Bog daje kako ne bi ostali sami, jer „nismo si dovoljni“.

Možemo reći da kada se muškarac i žena zaljube, Bog im nudi dar: brak. Prekrasan dar, koji u sebi sadrži snagu božanske ljubavi: jaka, trajna, vjerna, sposobna izdići se iz svakog neuspjeha ili krhkosti. Brak nije formalnost koju treba ispuniti. Ne sklapa se sakrament braka kako bi bili katolici "s etiketom", da bi se poslušalo pravilo ili zato što Crkva tako kaže; vjenčamo se jer brak želimo temeljiti na ljubavi Krista, koji je čvrst kao stijena. U braku vam se Krist daruje, kako biste imali snage darovati se jedno drugome. Hrabro jer obiteljski život nije nemoguća misija! Uz milost sakramenta, Bog ga čini prekrasnim putovanjem sa sobom, nikad sam. Obitelj nije lijep ideal, nedostižan u stvarnosti. Bog jamči njegovu prisutnost u braku i obitelji, ne samo na dan vjenčanja nego tijekom cijeloga života. I On vas podržava svaki dan na vašem putovanju.

2. “korak više” kako bi zagrlili križ. Zahvaljujem vam, Roberto i Maria Anselma, što ste nam ispričali dirljivu priču vaše obitelji, a posebno Chiare. Govorili ste nam o križu koji je dio života svake osobe i svake obitelji. I posvjedočili ste da teški križ Chiarine bolesti i smrti nije uništio obitelj i nije uklonio spokoj i mir iz vaših srca. To se vidi i u vašim očima. Niste potišteni, očajni i ljuti na život. Naprotiv! U vama se opaža veliki spokoj i velika vjera. Rekli ste: "Chiarin spokoj otvorio nam je prozor u vječnost". Vidjevši kako je doživjela kušnju bolesti, pomoglo vam je da podignete pogled i da ne ostanete zarobljenici boli, nego da se otvorite nečemu većem: tajanstvenim Božjim planovima, vječnosti, Nebu. Zahvaljujem vam za ovo svjedočanstvo vjere! Citirali ste i onu rečenicu koju je Chiara govorila: "Bog stavlja istinu u svakoga od nas i nemoguće je pogrešno ju shvatiti". U Chiarino srce Bog je stavio istinu o svetom životu i stoga je htjela sačuvati život svog sina po cijenu vlastitog života. I kao supruga, uz muža, prolazila je put Evanđelja obitelji na jednostavan, spontan način. Istina o križu također je ušla u Chiarino srce kao dar sebe: život darovan njezinoj obitelji, Crkvi i cijelom svijetu. Uvijek su nam potrebni veliki primjeri na koje trebamo gledati: neka Chiara bude nadahnuće na našem putu svetosti, a Gospodin neka podupre i učini plodnim svaki križ koji

3. “korak više” prema oprostu. Paul i Germaine, imali ste hrabrosti ispričati nam krizu koju ste doživjeli u svom braku. Zahvaljujemo vam na tome. Niste htjeli zasladiti stvarnost s malo šećera! Sve ste uzroke krize nazvali imenom: nedostatak iskrenosti, nevjera, pogrešna upotreba novca, idoli moći i karijere, rastuća ogorčenost i otvrdnuće srca. Dok ste govorili, mislim da smo svi ponovno proživjeli iskustvo boli u sličnim situacijama podijeljenih obitelji. Vidjeti obitelj koja se raspada drama je koja vas ne može ostaviti ravnodušnim. Osmijeh supružnika nestaje, djeca su izgubljena, nestaje mir svakoga. I u više situacija ne znate što učiniti.

Zato vaša priča ulijeva nadu. Paul je rekao da je, u najmračnijem trenutku krize, Gospodin odgovorio na najdublju želju njegova srca i spasio njegov brak. To je to. Želja koja je u dubini svačijeg srca je da ljubav ne prestaje, da se povijest građena zajedno s voljenom osobom ne prekine, da plodovi koje je ona iznjedrila ne nestanu. Svatko ima tu želju. Nitko ne želi ljubav koja je "kratkotrajnu" ili "na određeno vrijeme". I zato puno patimo kada nam nedostaci, nemar i ljudski grijesi kvare brak. Ali čak i usred oluje, Bog vidi što je u srcu. I providonosno ste susreli skupinu laika koji su posvećeni upravo obitelji. Tamo je započeo put zbližavanja i ozdravljenja vaše veze. Nastavili ste međusobno razgovarati, iskreno se otvarati, prepoznavati grijehe, moliti zajedno s drugim parovima, a sve je to dovelo do pomirenja i oprosta.

Oprost liječi svaku ranu, to je dar koji proizlazi iz milosti kojom Krist ispunjava par i cijelu obitelj kada mu dopustite da djeluje, kada mu se obratite. Jako je lijepo što ste proslavili svoj "slavlje oproštenja", sa svojom djecom, obnavljajući bračne zavjete u euharistijskom slavlju. Podsjetilo me to na gozbu koju otac priređuje za izgubljenog sina u Isusovoj prispodobi (usp. Lk 15, 20-24). Samo što su se ovoga puta izgubili roditelji, a ne dijete! Ali i ovo je lijepo i može biti veliki svjedočanstvo za djecu. Djeca, naime, izlazeći iz djetinjstva shvaćaju da njihovi roditelji nisu "super heroji", nisu svemoćni, a prije svega nisu savršeni.

I vaša djeca su u vama vidjela nešto puno važnije: vidjela su poniznost da tražite oprost i snagu koju ste dobili od Gospodina da vas podigne iz pada. To im je zaista potrebno! Zapravo, i oni će pogriješiti u životu i otkriti da nisu savršeni, ali će se sjetiti da je Gospodin onaj koji nas pridiže, da smo svi grešnici kojima je oprošteno, da moramo tražiti oproštenje od drugih i također moramo oprostiti sebi. Ova lekcija koju su primili od vas ostat će zauvijek u njihovim srcima. Hvala za ovo svjedočanstvo oprosta!

4. "korak više" prema gostoprimstvu. Zahvaljujem vam, Iryna i Sofia, na vašem svjedočanstvu. Dali ste glas tolikom broju ljudi čije je živote preokrenuo rat u Ukrajini. Vidimo na vama lica i priče tolikih muškaraca i žena koji su morali pobjeći iz svoje zemlje. Zahvaljujemo vam jer niste izgubili povjerenje u Providnost, a vidjeli ste kako Bog djeluje u vašu korist i kroz konkretne ljude koji su vas upoznali: gostoljubive obitelji, doktore koji su vam pomogli i mnoge druge ljude dobrog srca. Rat vas je suočio s cinizmom i ljudskom brutalnošću, ali ste upoznali i osobe velike ljudskosti. Najbolje i najgore od čovjeka! Važno je da se svi ne zaustave na najgorem, nego da cijene najbolje, veliko dobro za koje je svaki čovjek sposoban, i odatle krenuti iznova.

Također zahvaljujem vama, Pietro i Erika, što ste ispričali svoju priču i na velikodušnosti s kojom ste primili Irynu i Sofiju u svoju već brojnu obitelj. Povjerili ste nam da ste to učinili iz zahvalnosti Bogu i u duhu vjere, kao poziv od Gospodina. Erika je rekla da je gostoprimstvo "blagoslov s neba". Zapravo, gostoprimstvo je „karizma“ obitelji, a posebno velikih! Misli se da je u kući u kojoj već ima puno članova, teže primiti druge; međutim, u stvarnosti to nije tako, jer su obitelji s puno djece sposobne napraviti mjesta za druge.

A ovo je, uostalom, dinamika obitelji. U obitelji se živi dinamika primanja, jer su prije svega supružnici prihvatili jedno drugo, kako su na dan vjenčanja rekli jedno drugome: "Uzimam te". A onda su, rađajući svoju djecu, prihvatili život novih stvorenja. I dok su u anonimnim kontekstima oni koji su slabiji često odbačeni, u obiteljima ih je, međutim, prirodno prihvatiti: dijete s invaliditetom, starija osoba kojoj je potrebna skrb, rođak u teškoćama koji nema nikoga... Ovo daje nadu. Obitelji su mjesta prihvaćanja, i teško njima ako ne uspiju! Društvo bi postalo hladno i nesposobno za život bez dobrodošlice obitelji.

5. “korak više” prema bratstvu. Hvala ti, Zakia, što si nam ispričala svoju priču. Lijepo je i utješno vidjeti da ono što ste ti i Luca zajedno izgradili ostaje živo. Vaša se priča rodila i temeljila se na dijeljenju vrlo visokih ideala, koje ste opisali na sljedeći način: "Našu obitelj smo temeljili na autentičnoj ljubavi, uz poštovanje, solidarnost i dijalog među našim kulturama". I ništa od toga nije izgubljeno, čak ni nakon Lucine tragične smrti. Zapravo, ne samo da je Lukin primjer i duhovna baština živa i govori savjesti mnogih, već i organizacija koju je Zakia osnovala, u određenom smislu, nadalje ispunjava njegovo poslanje. Doista, možemo reći da je Lukina diplomatska misija sada postala "mirovna misija" za cijelu obitelj. U vašoj priči jasno je kako se ono što je ljudsko i što je religiozno može ispreplesti i donijeti lijepe plodove. U Zakiji i Luci nalazimo ljepotu ljudske ljubavi, strast za životom, altruizam i vjernost vlastitom uvjerenju i vjerskoj tradiciji, izvor inspiracije i unutarnje snage.

U vašoj obitelji je je izražen ideal bratstva. Osim što ste bili muž i žena, živjeli ste kao braća u čovječanstvu, kao braća u raznim vjerskim iskustvima, kao braća u društvenoj opredijeljenosti. Ovo je i škola koja se uči u obitelji. Živeći zajedno s onima koji su drugačiji od mene, u obitelji učimo biti braća i sestre. Učimo prevladati podjele, predrasude, zatvorenosti i zajedno graditi nešto veliko i lijepo, polazeći od onoga što nam je zajedničko. Iskusni primjeri bratstva, poput Luce i Zakie, daju nam nadu i nukaju nas da s više samopouzdanja gledamo na naš svijet rastrgan podjelama i neprijateljstvima. Hvala vam na ovom primjeru bratstva!

Dragi prijatelji, svaka od vaših obitelji ima misiju koju treba ispuniti u svijetu, dati svjedočanstvo. Osobito mi kršteni pozvani smo biti "poruka koju Duh Sveti crpi iz bogatstva Isusa Krista i daje svom narodu" (Apostolska pobudnica Gaudete et exsultate, 21). Zato vam kao prijedlog postavljam ovo pitanje: što je ono što Gospodin želi našim životom reći ljudima koje susrećemo? Koji “korak više” traži od naše obitelji danas? Slušajte pozorno. Dopustite da vas on preobrazi, tako da i vi možete preobraziti svijet i učiniti ga "domom" za one koji trebaju biti prihvaćeni, za one koji trebaju susresti Krista i osjećati se voljenima. Trebamo živjeti s pogledom uperenim prema nebu: kako su bl. Maria i Luigi Beltrame Quattrocchi rekli svojoj djeci, suočavajući se s teškoćama i životnim radostima "uvijek gledajući s krova prema gore".

Hvala vam što ste ovdje. Zahvaljujem vam na predanosti vođenja vaših obitelji. I molim vas: ne zaboravite moliti za mene.