Papina audijencija: 'Isus je vrata koja nas otvaraju dijalogu s Bogom'

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Na našem hodu katehezā o molitvi, danas i sljedeći tjedan želimo vidjeti kako nas, zahvaljujući Isusu Kristu, molitva širom otvara Trojstvu: Ocu, Sinu i Duhu Svetomu, neizmjernom moru Boga koji je ljubav. Isus je taj koji nam je otvorio nebo i usmjerio nas odnosu s Bogom. On je taj koji je to učinio, otvorio nam je odnos s Trojstvenim Bogom: Ocem, Sinom i Duhom Svetim. To apostol Ivan potvrđuje na kraju proslova svog Evanđelja: 'Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu, on ga obznani.' (1,18). Isus nam je otkrio identitet Boga Oca, Sina i Duha Svetoga. Zaista, nismo znali moliti: koje riječi, koji osjećaji i koji su jezici prikladni za Boga. U molbi koju su učenici uputili Učitelju, a koje smo se često prisjećali tijekom ovih katehezā, nalazi se sve čovjekovo tapkanje, njegovi stalni pokušaji, često neuspješni, da se obrati Stvoritelju: 'Gospodine, nauči nas moliti' (Lk 11,1).

Nisu sve molitve iste i nisu sve prikladne: sama Biblija svjedoči o lošem ishodu brojnih molitava, koje bivaju odbijene. Možda Bog ponekad nije zadovoljan našim molitvama, a mi to i ne primijetimo. Bog gleda ruke onih koji mole: da bi bile čiste, nije ih potrebno prati, nego je potrebno suzdržati se od zlih djela. Sveti Franjo radikalno je molio: 'Nullu homo ène dignu te mentvare', to jest: 'Nijedan čovjek dostojan nije ni da ti sveto spomene ime' (Pjesma brata Sunca).

Možda je najdirljivije prepoznavanje siromaštva naše molitve procvjetalo na usnama onog rimskog stotnika, koji je jednog dana molio Isusa da ozdravi njegova bolesnog slugu (usp. Mt 8,5-13). Osjećao se sasvim nedostojnim: nije bio Židov, bio je časnik omražene okupacijske vojske. Ali, briga za slugu natjerala ga je da se usudi i kaže: 'Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i izliječen će biti sluga moj' (r. 8). To je rečenica koju i mi ponavljamo u svakom euharistijskom slavlju. Razgovarati s Bogom jest milost: mi toga nismo dostojni, nemamo pravo zahtijevati, 'šepamo' sa svakom riječi i misli. Ali, Isus je vrata koja nas otvaraju tom dijalogu s Bogom.

Zašto bi Bog trebao voljeti čovjeka? Nema očitih razloga, nema razmjernosti. Istina je da se u većini mitologija ne razmatra slučaj boga koji se brine o ljudskim poslovima; doista, dosadni su i naporni. Sjetimo se riječi koje je Bog govorio narodu Božjem, ponavljaju se u Petoknjižju: 'Kojem je narodu bog tako blizu kao što sam ja vama blizu?' Ta je Božja blizina otkrivenje. Čak i za Aristotela Bog može misliti samo na sebe. Mi ljudi pokušavamo zadiviti božanstvo i udovoljiti mu. Otuda dolazi i dužnost 'religije', s povorkom žrtava i pobožnosti koje se neprestano prinose da bi se steklo naklonost nijemog i ravnodušnog Boga. Nema dijaloga. Samo je Isus, samo je razotkrivanje prije Isusa, kao što je to bio Mojsije kad mu se Bog objavio. Samo se u Bibliji nalazi otvorenost dijaloga s Bogom. Sjetimo se: 'Kojem su narodu bogovi tako blizu kao što sam ja vama blizu?' Božja je blizina ona koja nas otvara dijalogu s Njim.

Da nismo upoznali Isusa, nikad ne bismo imali hrabrosti vjerovati u Boga koji voli čovjeka. Poznavanje Isusa otkrilo nam je upravo to. Skandal je ono što nalazimo urezano u prispodobi o milosrdnom ocu ili o pastiru koji odlazi u potragu za izgubljenom ovcom (usp. Lk 15). Ne bismo mogli shvatiti, čak ni razumjeti ove prispodobe, da nismo upoznali Isusa. Koji je Bog raspoloživ umrijeti za ljude? Koga Bog voli uvijek i strpljivo, ne zahtijevajući da zauzvrat bude voljen? Koji Bog prihvaća strahovit nedostatak zahvalnosti sina koji ga unaprijed traži nasljedstvo i odlazi od kuće rasipajući sve? (usp. Lk 15,12-13). Isus je onaj koji nam otkriva Božje Srce.

Tako nam Isus svojim životom govori u kojoj je mjeri Bog Otac. Nitko nije Otac poput Njega. Očinstvo je bliskost, suosjećanje i nježnost. Nemojmo zaboraviti te tri riječi koje su Božji stil: bliskost, suosjećanje i nježnost. To je način iskazivanja Božjeg očinstva prema nama. Mi vrlo teško i izdaleka zamišljamo ljubav koju nosi Presveto Trojstvo i dubinu uzajamne dobrote koja postoji između Oca, Sina i Duha Svetoga. Ikone istočne Crkve prepuštaju nam otkriti nešto od ovog otajstva, počela i radosti cijelog svemira.

Iznad svega, bilo nam je daleko vjerovati da će se ta božanska ljubav proširiti prizemljivši se na našu ljudsku obalu: mi smo vrhunac Božje ljubavi kojoj na zemlji nema premca. Katekizam objašnjava: 'Sveto Isusovo čovještvo jest put po kojemu nas Duh Sveti uči moliti Boga našeg Oca.' (br. 2664). To je milost naše vjere. Zaista, nismo se mogli nadati višem pozivu: Isusovo čovještvo učinilo nam je dostupnim sam život Trojstva. Otvorio je širom vrata otajstva ljubavi Oca, Sina i Duha Svetoga.