Papina kateheza o sv. Josipu, čovjeku pravednom i Marijinu zaručniku

Papina kateheza o sv. Josipu, čovjeku pravednom i Marijinu zaručniku

Papa Franjo nastavio je hod razmišljanja o liku svetog Josipa. U svom nagovoru produbio je Josipovo biti 'pravedan' i biti 'Marijin obećani zaručnik', i time poslao poruku svim zaručnicima i tek vjenčanim mladencima.
 

Autor
Laudato/N.M./M.B.
Fotograf
Laudato
Objavljeno:
 
01.12.2021 14:19

Brojni događaji vezani uz Josipa populariziraju pripovijesti apokrifnih evanđelja, odnosno nekanonskih, koja su također utjecala na umjetnost i razna mjesta štovanja. Ovi spisi, koji nisu u Bibliji nego su pripovijesti koje su prenosili pobožni kršćani onog vremena, odgovaraju na želju da se popune narativne praznine kanonskih Evanđelja, onih koji su u Bibliji, koja nam daju sve što je bitno za kršćansku vjeru i život, kazao je.

Važno je što Evanđelje kaže o Josipu, a ne što govore apokrifna evanđelja koja nisu loši spisi, ali nisu Božja riječ. Međutim, Evanđelja u Bibliji jesu Riječ Božja. Evanđelje po Mateju Josipa opisuje kao 'pravednog' čovjeka: ''Rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše nađe se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti.''

Da bismo razumjeli Josipovo ponašanje u odnosu na Mariju, kazao je Sveti Otac, korisno je prisjetiti se bračnih običaja starog Izraela. Brak je uključivao dvije jasno definirane faze. Prva je bila poput službenih zaruka, koje su već uključivale novu situaciju: posebice se žena, iako je nastavila živjeti u očinskoj kući još godinu dana, smatrala 'ženom' zaručnika. Još nisu živjeli kao bračni drugovi, ali smatrali su kao da je njegova žena. Drugi čin bio je prijelaz mladenke iz očinskog doma u mladoženjin dom. To je učinjeno svečanom povorkom, čime je vjenčanje upotpunjeno. U toj procesiji pratile su ju njezine prijateljice.

Prema tim običajima, činjenica da Marija ''prije nego se sastadoše nađe se trudna po Duhu Svetom'', izložila je Djevicu optužbi za preljub. Taj se grijeh, prema drevnom Zakonu, trebao kazniti kamenovanjem. Međutim, u kasnijoj židovskoj praksi koristilo se umjerenije tumačenje koje je zahtijevalo samo čin odbacivanja, ali s građanskim i kaznenim posljedicama za ženu, ali ne kamenovanje.

Evanđelje kaže da je Josip bio 'pravedan' upravo zato što je bio podvrgnut Zakonu kao i svaki pobožni Izraelac. Ali u njemu ljubav prema Mariji i povjerenje koje ima u nju sugeriraju način koji zadržava poštovanje Zakona i čast nevjeste: odlučuje otpustiti ju u tajnosti, bez buke, ne podvrgavajući ju javnom poniženju. On bira put povjerljivosti, bez suđenja i osvete. Kolika je Josipova svetost! Mi, čim imamo neku zanimljivu, pomalo ružnu vijest, odmah to prepričavamo i ogovaramo. Josip je šutio!, primijetio je Papa.
Evanđelist Matej odmah dodaje: ''Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: ‘'Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.''' Božji glas intervenira u Josipovo razlučivanje i kroz san mu otkriva veće značenje nego što je njegova vlastita pravednost.

Papa je kazao kako je svakomu od nas važno njegovati pravedan život, a u isto vrijeme uvijek osjećati potrebu za Božjom pomoći kako bismo proširili vidike i promotrili životne okolnosti s drukčijeg, šireg stajališta. Mnogo se puta osjećamo zarobljenicima onoga što nam se dogodilo; ali upravo se pred nekim životnim okolnostima, koje nam se u početku čine dramatičnim, krije Providnost koja s vremenom dobiva oblik i osvjetljava smislom čak i bol koja nas je pogodila. Napast je zatvoriti se u tu bol, ružne misli, i to dovodi do tuge i gorčine. Ogorčeno je srce jako ružno!, rekao je.

No, Papa Franjo istaknuo je jedan detalj. Marija i Josip dvoje su zaručnika koji su vjerojatno gajili snove i očekivanja za svoj život i budućnost. Čini se da Bog u njihovu priču ulazi kao nepredviđeni događaj i, premda s početnim naporom, oboje otvaraju svoja srca za stvarnost koja se pred njih stavlja.

Sveti Otac istaknuo je kako  vrlo često naš život nije onakav kakvim ga zamišljamo. Pogotovo u odnosima ljubavi, privrženosti, teško nam je prijeći s logike zaljubljivanja na logiku zrele ljubavi. Papa se obratio i tek vjenčanim parovima te im je poručio da dobro razmisle o ovim riječima.

Prva faza uvijek je obilježena određenom čarolijom, zbog koje živimo uronjeni u maštu koja često ne odgovara stvarnim činjenicama. Ali, upravo kad se čini da zaljubljivanje i njegova očekivanja završavaju, tek tada prava ljubav može početi. Zapravo, voljeti ne znači očekivati da drugi ili život odgovaraju našoj mašti; to znači izabrati u potpunoj slobodi preuzimanje odgovornosti za život kakav nam se nudi. Zato nam Josip daje važnu pouku, on bira Mariju 'otvorenih očiju' i, možemo reći, sa svim rizicima. 

Spomenuo je kako u Ivanovu evanđelju pismoznanci izazivaju Isusa i kažu da oni nisu djeca rođena iz preljuba. Oni su znali kako je Marija ostala trudna i željeli su okaljati Isusovu Majku. 

Papa je kazao da je to najprljaviji, najdemonskiji dio iz Evanđelja. To je bio Josipov rizik. Evanđelje kaže: ''Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu. I ne upozna je dok ne rodi sina. I nadjenu mu ime Isus.''

Kršćanski zaručnici pozvani su svjedočiti takvu ljubav, koja ima hrabrosti prijeći s logike zaljubljivanja na onu zrele ljubavi, istaknuo je Sveti Otac. Tu se radi o zahtjevnom izboru koji umjesto da zarobi život, može ojačati ljubav da bi mogla odoljeti pred kušnjama vremena. Ljubav jednog bračnog para napreduje i svakog dana sazrijeva. Zaručnička ljubav pomalo je romantična, i zaručnici su to iskusili. Papa je poručio da nakon toga započinje zrela ljubav svakog dana: posao, djeca, i tada romanticizam nestane. Tada možemo pomisliti da nema ljubavi. Ima, ali to je zrelija ljubav. Netko će reći: ''Oče, mi se ponekad svađamo.'' To je nešto što se događa od Adama i Eve, supružnici se svađaju, to je kruh svagdanji. Netko će reći: ''Ne treba se svađati.'' Da, da, događa se. Ne kažem da se mora svađati, ali događa se. Ponekad lete i tanjuri. Događa se! A što učiniti da to ne uništi bračni život?, upitao je Papa te poručio: ''Nikad ne završiti dan a da se supružnici ne pomire.''

– Posvađali ste se, izgovorili ste ružne riječi, ali kad završi dan, morate se pomiriti. Znate li zašto? Jer hladni rat dana poslije jako je opasan. Ne dajte da dan poslije započne ratom. Zato je važno pomiriti se prije nego što zaspite. Ali, kažete da ne znate kako komunicirati, kako se izraziti, kako se pomiriti nakon svađe ili nekih teških situacija. Jako je lagano: potapšaj ju/njega i pomirit ćete se. Ali, zapamtite: nikad nemojte zaspati a da se niste pomirili. To će vam pomoći u bračnom životu. To znači prijeći iz zaljubljenosti do zrele ljubavi koja je zahtjevan izbor. Bez obzira, trebamo ići tim putem – kazao je na kraju Papa Franjo. Katehezu je završio molitvom sv. Josipu koji je Mariju ljubio, izabrao, prihvatio u ljubavi i slobodi.

 

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Vatikan