Papina kateheza o svetom Josipu: ''Sveti Josip – čovjek šutnje''
''Josip nas svojom šutnjom poziva da ostavimo mjesta prisutnosti Riječi koja je tijelom postala, Isusu.'' (Papa Franjo)
Papa Franjo na današnjoj je općoj audijenciji na Trgu svetoga Petra istaknuo važan izričaj sv. Josipa: šutnju.
– Nastavljamo naš hod razmišljanja o sv. Josipu. Nakon što smo vidjeli okruženje u kojem je živio, njegovu ulogu u povijesti spasenja, njegovu pravednost te Josipa kao Marijina zaručnika, danas želim proučiti drugi važan izričaj njegova lika: šutnju. Evanđelja nam ne donose ni jednu riječ sv. Josipa iz Nazareta. To ne znači da je on bio šutljiv. Ne. Postoji dublji motiv. Tom svojom šutnjom Josip potvrđuje ono što piše sv. Augustin: ''U mjeri u kojoj u nama raste Riječ – Riječ koja je tijelom postala – umanjuju se riječi.'' Sam Ivan Krstitelj, koji je ''Glas koji viče u pustinji: 'Pripravite put Gospodinu''' (Mt 3,1), kaže u odnosu na Riječ: ''On treba da raste, a ja da se umanjujem'' (Iv 3,30). Josip nas svojom šutnjom poziva da ostavimo mjesta prisutnosti Riječi koja je tijelom postala, Isusu – kazao je papa Franjo.
Ističe kako Josipova šutnja nije nijemost; to je šutnja ispunjena slušanjem, djelotvorna šutnja, šutnja koja otkriva njegovu veliku, duboku nutrinu. ''Riječ koju je izgovorio Otac, postala je njegovim Sinom'', komentira sv. Ivan od Križa, ''i ona uvijek govori u vječnoj šutnji, i u šutnji treba biti slušana dušom.''
Nastavlja referirajući se na Markovo evanđelje u kojem opisuje kako je Isus odrastao u ovoj ''školi'', u Nazaretskom domu, uz svakodnevni primjer Marije i Josipa. I ne čudi činjenica da će On sam, u svojim danima, tražiti mjesta tišine (usp. Mt 14,23), i pozvat će svoje učenike da to isto iskuse: ''Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo.'' (Mk 6,31).
– Kako bi bilo lijepo da svatko od nas, po uzoru na sv. Josipa, uspije vratiti ovu kontemplativnu dimenziju života koja je širom otvorena šutnji. No svi iz iskustva znamo da nije lako: tišina nas pomalo plaši, jer traži od nas da uđemo u sebe i susretnemo se s najistinitijim dijelom sebe. Filozof Pascal primijetio je da ''sva nevolja ljudima dolazi samo iz jednoga: što ne znaju ostati u tišini i miru jedne sobe'' – kazao je Papa.
Uspoređujući s Matejevim evanđeljem, ukazao je da učimo od sv. Josipa njegovati prostore tišine, u kojima može proizići jedna druga Riječ: "Riječ Duha Svetoga koji prebiva u nama. Nije lako prepoznati taj Glas koji je često pomiješan s tisućama drugih glasova briga, napasti, želja, nada koje su u nama; ali bez te vježbe koja dolazi iz prakticiranja šutnje, može se razboljeti i naš govor. On, umjesto da zasja istinom, može postati opasno oružje. Naime, naše riječi mogu postati laskanje, taština, laž, kleveta, ogovaranje. To je činjenica iskustva da, kao što nas podsjeća Knjiga Sirahova, ''više ubija jezik nego mač'' (usp. 28,18). Isus je to jasno rekao; tko govori loše o bratu ili sestri, tko kleveće bližnjega, ubojica je (usp. Mt 5,21-22)."
– Biblijska mudrost potvrđuje da ''Smrt i život u vlasti su jezika, a tko ga dobro koristi, jede od ploda njegova.'' (Izr 18,21). I apostol Jakov, u svojoj poslanici, razvija ovu staru temu o moći riječi, pozitivnoj i negativnoj, sjajnim primjerima: ''Ako tko u govoru ne griješi, savršen je čovjek, vrstan zauzdati i cijelo tijelo. (...) Tako i jezik: malen je ud, a velikim se može ponositi. (...) Njime blagoslivljamo Gospodina i Oca, njime i proklinjemo ljude na sliku Božju stvorene: iz istih usta izlazi blagoslov i prokletstvo.'' (3,2-10).
– To je motiv zbog kojeg od Josipa trebamo učiti njegovati šutnju: to mjesto nutrine naših dana u kojima dajemo mogućnost Duhu da nas obnovi, utješi, ispravi. I dobrobit srca koju ćemo imati, ozdravit će i naš jezik, naše riječi i ponajprije naše odabire. Jer Josip je sa šutnjom sjedinio djelovanje. On nije govorio, već je činio, i tako nam je pokazao ono što će jednog dana Isus reći svojim učenicima: ''Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: 'Gospodine, Gospodine!', nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima.'' (Mt 7,21) – zaključio je papa Franjo.
Papa Franjo zaključio je katehezu o sv. Josipu molitvom:
Sveti Josipe, koji si bio čovjek šutnje,
i u Evanđelju nisi izrekao ni jednu riječ,
nauči nas postiti od ispraznih riječi,
pomogni nam ponovno otkriti vrijednosti riječi
koje izgrađuju, ohrabruju, tješe, podupiru.
Budi bliz onima koji trpe zbog riječi
koje ranjavaju, poput laži i kleveta,
i pomogni nam ujediniti riječi i djela.
Amen.
