Petar i Pavao – dva stupa vjere Crkve

Petar i Pavao – dva stupa vjere Crkve

Papa Franjo na blagdan svetog Petra i Pavla apostola u bazilici sv. Petra u Vatikanu predslavio je svetu Misu i blagoslovio palije za nove nadbiskupe metropolite. U nastavku donosimo propovijed Svetog Oca.

Autor
Laudato/N.M.
Fotograf
pixabay.com
Objavljeno:
 
29.06.2023 10:53

 

Petar i Pavao, dva apostola zaljubljena u Gospodina, dva stupa vjere Crkve. I dok razmišljamo o njihovim životima, današnje Evanđelje dolazi nam u susret s pitanjem koje Isus upućuje svojim učenicima: "Što vi kažete, tko sam ja?" (Mt 16,15). To je temeljno i najvažnije pitanje: tko je Isus za mene? Tko je Isus u mom životu? Pogledajmo kako su dva apostola odgovorila na ovo pitanje.

Petrov odgovor mogao bi se sažeti u jednu riječ: nasljedovanje. Petar je živio slijedeći Gospodina. Kad je toga dana u Cezareji Filipovoj Isus pitao učenike, Petar je odgovorio lijepom ispoviješću vjere: "Ti si Krist, Sin Boga živoga" (Mt 16,16). Besprijekoran, precizan, točan odgovor, mogli bismo reći savršen 'vjeronaučni' odgovor. Ali, taj je odgovor plod jednog hoda: tek nakon što je proživio predivnu pustolovinu nasljedovanja Gospodina, nakon što je dugo hodao s Njime i slijedio ga, Petar dolazi do one duhovne zrelosti koja ga vodi, po milosti, do tako jasne ispovijesti vjere.

Isti evanđelist Matej govori nam da je sve počelo jednoga dana kada je uz Galilejsko jezero prošao Isus i pozvao ga, zajedno s njegovim bratom Andrijom, "a oni odmah ostave svoje mreže i pođu za njim" (Mt 4,19-20). Petar je ostavio sve kako bi slijedio Gospodina. A Evanđelje naglašava 'odmah': Petar nije rekao Isusu da će o tome razmisliti, nije kalkulirao odgovara li mu to, nije se opravdavao da odgodi odluku, nego je ostavio mreže i pošao za Njim, nije tražio isprike da bi odgodio odluku, ne tražeći unaprijed ikakvu sigurnost. Otkrivao je sve dan po dan, slijedeći Isusa i hodajući za Njim. I nisu slučajno posljednje riječi koje donose Evanđelja, a koje mu Isus upućuje: ''Ti idi za mnom'' (Iv 21,22). 
Petar nam, dakle, govori da na pitanje "Tko je Isus za mene?" nije dovoljno odgovoriti besprijekornom doktrinarnom formulom ili čak idejom koju smo jednom zauvijek usvojili. Ne. Slijedeći Gospodina, učimo ga upoznavati svaki dan; postajanjem Njegovim učenicima i prihvaćanjem Njegove riječi, postajemo Njegovi prijatelji i doživljavamo Njegovu ljubav koja nas preobražava. To 'odmah' odjekuje i za nas: toliko toga možemo odgoditi u životu, ali nasljedovanje Isusa ne može se odgoditi; tu ne možemo oklijevati, ne možemo se opravdavati. I budite oprezni, jer neki izgovori prerušeni su u duhovnost, kao kada kažemo "Nisam vrijedan", "Nisam sposoban", "Što ja mogu učiniti?". To je đavolska smicalica koja krade naše povjerenje u Božju milost, navodeći nas da vjerujemo da sve ovisi o našim sposobnostima.
Odvojiti se odmah od naše zemaljske sigurnosti i slijediti Isusa svaki dan: to je ostavština koju nam Petar danas daje, pozivajući nas da budemo Crkva-u-nasljedovanju. Crkva koja želi biti Gospodinova učenica i ponizna službenica Evanđelja. Samo tako će moći razgovarati sa svima i postati mjestom pratnje, blizine i nade za žene i muškarce našeg vremena. Samo tako će i oni koji su dalje i često nas gledaju s nepovjerenjem ili ravnodušnošću konačno moći prepoznati, s papom Benediktom: ''Crkva je mjesto susreta sa Sinom Boga živoga i stoga je mjesto susreta među nama'' (propovijed na Drugu nedjelju došašća, 10. prosinca 2006.).
I dolazimo do Apostola pogana. Ako se Petrov odgovor sastojao u nasljedovanju, Pavlov je navještaj navještaj Evanđelja. I za njega je sve počelo milošću, Gospodinovom inicijativom. Na putu za Damask, dok je samouvjereno nastavljao progon kršćana, zatvoren u svojim vjerskim uvjerenjima, susreo ga je uskrsli Isus i zaslijepio ga svojom svjetlošću. Zapravo, zahvaljujući tom svjetlu, Savao je shvatio koliko je slijep: zatvoren u oholost svog krutog opsluživanja, on u Isusu otkriva ispunjenje otajstva spasenja. I, u usporedbi s uzvišenim poznavanjem Krista, on odsad sve svoje ljudske i vjerske sigurnosti smatra 'otpadom' (usp. Fil 3,7-8). Tako Pavao posvećuje svoj život putujući kopnom i morem, gradovima i selima, ne mareći za patnje i progonstva kako bi naviještao Isusa Krista. Gledajući njegovu priču, gotovo se čini da što više naviješta Evanđelje, to više upoznaje Isusa. Naviještanje Riječi drugima omogućuje mu da prodre u dubine Božjeg otajstva. On, Pavao, koji je napisao: "Jao meni ako Evanđelja ne naviještam!" (1 Kor 9,16); onaj koji ispovijeda: ''Ta meni je živjeti Krist'' (Fil 1,21).
Pavao nam, dakle, kaže da se na pitanje "Tko je Isus za mene?" ne odgovara intimnom religioznošću, koja nas ostavlja mirnima, ne brinući se kako bismo drugima donijeli Evanđelje. Apostol nas uči da rastemo u vjeri i spoznaji Kristova otajstva što više budemo Njegovi navjestitelji i svjedoci. To se uvijek događa: kad evangeliziramo, ostajemo evangelizirani. Riječ koju donosimo drugima, vraća se nama, jer onoliko koliko dajemo, toliko više dobivamo (usp. Lk 6,38). To je potrebno i današnjoj Crkvi: staviti navještaj u središte. Biti Crkva koja se ne umara ponavljati: "Za mene je živjeti Krist" i "Jao meni ako ne naviještam Evanđelje". Crkva koja treba navještaj kao kisik, koja ne može živjeti bez prenošenja zagrljaja Božje ljubavi i radosti Evanđelja.

Braćo i sestre, slavimo Petra i Pavla. Oni su odgovorili na temeljno pitanje života – tko je Isus za mene? – živeći  i naviještajući Evanđelje. Dobro je rasti kao Crkva nasljedovanja, kao ponizna Crkva koja traženje Gospodina nikada ne uzima zdravo za gotovo. Lijepo je ako postanemo Crkva koja je i ekstrovertirana, otvorena, koja svoju radost ne nalazi u stvarima ovoga svijeta, nego u naviještanju Evanđelja svijetu, kako bi u srca ljudi posijali pitanje o Bogu. Nositi posvuda, u poniznosti i radosti, Gospodina Isusa: našim gradom Rimom, našim obiteljima, u odnosima i susjedstvu, u građanskom društvu, u Crkvi, u politici, u cijelom svijetu, osobito ondje gdje vrebaju siromaštvo, degradacija i marginalizacija.

I danas, dok neki od naše braće nadbiskupa primaju palij, znak zajedništva s rimskom Crkvom, želio bih im reći: budite apostoli poput Petra i Pavla. Budite učenici u nasljedovanju i apostoli u propovijedanju, nosite ljepotu Evanđelja posvuda, zajedno sa svim Božjim narodom. I na kraju, želim uputiti svoje srdačne pozdrave Delegaciji Ekumenskog patrijarhata, koju je ovamo poslao moj predragi brat, Njegova Svetost Bartolomej. Hvala vam na vašoj prisutnosti: idemo naprijed zajedno, u nasljedovanju i naviještanju Riječi, rastući u bratstvu. Neka nas Petar i Pavao prate i zagovaraju nas.
 

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Vatikan

Još iz rubrike: