"Pitajmo se stoga: znam li slušati ljude, jesam li raspoloživ za njihove dobre zahtjeve?"
Nedjeljni nagovor pape Franje.
Papa Franjo danas se tradicionalno obratio vjernicima na Trgu svetog Petra u Vatikanu. Njegov nagovor prije molitve Angelusa prenosimo u cijelosti:
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Današnje Evanđelje prikazuje ozdravljenje gubavca (usp. Mk 1,40-45). Isus, bolesniku koji ga moli, odgovara: "Hoću, budi čist!" (r. 41). Izgovara vrlo jednostavnu rečenicu, koju odmah i ostvaruje. Naime, "odmah nesta s njega gube, i očisti se." (r. 42). To je način djelovanja Isusa prema onima koji pate: malo riječi i konkretna djela.
Puno puta u Evanđelju vidimo da tako postupa s onima koji pate: gluhonijemi (usp. Mk 7,31-37), nepokretni (usp. Mk 2,1-12) i brojni drugi u potrebi (usp. Mk 5). Uvijek tako postupa: malo govori, a odmah nakon njih slijede djela: nagne se, uzme za ruku, ozdravi. Ne zadržava se u razgovorima ili ispitivanjima, još manje u sažalijevanju i sentimentalizmu. Radije pokazuje osjetljivu skromnost onoga tko pažljivo sluša i brižno djeluje, bez privlačenja pažnje.
To je divan način ljubavi, i kako je dobro za nas zamisliti ga i usvojiti! Razmišljajmo i o situacijama kada susrećemo ljude koji se tako ponašaju: skromni u riječima, ali darežljivi u djelima; ne žele biti u središtu pažnje, ali spremni su biti korisni; učinkoviti u pomoći jer su spremni slušati. Prijatelji i prijateljice kojima se može reći: "Hoćeš li mi pomoći?", s povjerenjem da ćemo čuti odgovor, gotovo Isusovim riječima: "Da, želim, tu sam za tebe!" Ova konkretnost još je važnija u svijetu kao što je naš, gdje se čini da virtualnost odnosa sve više dolazi do izražaja.
Poslušajmo kako nas Božja riječ potiče: "Ako su koji brat ili sestra goli i bez hrane svagdanje pa im tkogod od vas rekne: 'Hajdete u miru, grijte se i sitite', a ne dadnete im što je potrebno za tijelo, koja korist?'' (Jak 2,15-16). Ljubav zahtijeva konkretnost, prisutnost, susret, vrijeme i prostor koji se daruju: ne može se svesti samo na lijepe riječi, slike na zaslonu, selfie trenutke ili brze poruke. To su korisni alati, ali nije dovoljno za ljubav, ne mogu zamijeniti stvarnu prisutnost.
Pitajmo se stoga: znam li slušati ljude, jesam li raspoloživ za njihove dobre zahtjeve? Ili izmišljam izgovore, odgađam, skrivam se iza apstraktnih i beskorisnih riječi? Konkretno, kada sam posljednji put posjetio osobu koja je sama ili bolesna, ili sam promijenio svoje planove kako bih udovoljio potrebama onih koji su me tražili pomoć?
Neka nam Marija, hitra u brizi, pomogne biti spremnima i konkretnima u ljubavi.
