"Pred otajstvom utjelovljene Riječi, pred Isusovim rođenjem, potreban je vjernički stav zadivljenosti"

Katehezu pape Franje prenosimo u cijelosti.

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Prije 800 godina, na Božić 1223., sv. Franjo je upriličio žive jaslice u Grecciu. Dok se jaslice pripremaju ili dovršavaju u domovima i na mnogim drugim mjestima, dobro nam je ponovno otkriti njihovo podrijetlo. Kako su nastale jaslice?

Koja je bila namjera sv. Franje? Govorio je ovako: ''Želio bih predstaviti Dijete rođeno u Betlehemu, te na neki način vidjeti tjelesnim očima nevolje u kojima se nalazio zbog nedostatka stvari potrebnih za novorođenče, kako su ga stavili u kolijevku i kako je ležao na sijenu između vola i magarca." (Toma Čelanski, Vita prima, XXX, 84: FF 468). Ovo je njegov citat. Franjo ne želi stvoriti lijepo umjetničko djelo, nego kroz jaslice pobuditi zadivljenost, zapamtite ovu riječ, zadivljenost pred krajnjom Gospodinovom poniznošću, pred nevoljama koje je, za našu ljubav, pretrpio u betlehemskoj siromašnoj špilji. Naime, životopisac Asiškog Svetca bilježi: „U tom dirljivom prizoru blista evanđeoska jednostavnost, hvali se siromaštvo, preporučuje se poniznost. Greccio je postao kao novi Betlehem." (Isto, 85: FF 469). 

Istaknuo sam jednu riječ: zadivljenost. To je važno! Ako mi kršćani gledamo jaslice kao nešto lijepo, nešto povijesno i vjersko i čak i molimo pred njima, to nije dovoljno. Pred otajstvom utjelovljene Riječi, pred Isusovim rođenjem, potreban je vjernički stav zadivljenosti. Ako ja pred otajstvima ne doživim tu zadivljenost, moja je vjera, jednostavno rečeno, površna, računalna. Ne zaboravite to! 

Jedna je značajka jaslica da su nastale kao škola jednostavnosti. To puno govori i nama. Danas je veliki rizik gubitka onoga što je važno u životu i paradoksalno se povećava upravo oko Božića: uronjeni u konzumerizam, koji nagriza smisao Božića. Konzumerizam Božića. Postoji želja za darivanjem, i to je u redu, ali izbezumljenost kupovanja odvlači pažnju na nešto drugo i više ne postoji jednostavnost Božića. Kad gledamo jaslice, vidimo to: zadivljenost pred jaslicama. Pred konzumerizmom nema nutarnjeg prostora za zadivljenost, samo organiziranje slavlja. To je u redu, ponavljam, ali s kakvim to duhom činim? 

Jaslice su stvorene da nam pomognu shvatiti ono što je bitno: bitni odnosi, poput obitelji, prisutne u Isusu, Josipu i Mariji, i dragim osobama, koje predstavljaju pastiri. Ljudi prije stvari. Mi često stavljamo stvari ispred ljudi, i to nije dobro. 

No, jaslice iz Greccia, osim jednostavnosti, umjerenosti, koje vidimo, govore i o radosti. Radost se razlikuje od zabave. Zabaviti se nije loše ako to činimo na dobar način. To je ljudsko, ali radost je nešto još dublje. Puno puta upadamo u napast da se zabavljamo, ali bez radosti. Stvaramo veliku buku, a radosti nema. To je nešto poput klauna: smije se, nasmijava se druge, ali srce je tužno. Radost je temelj dobre zabave za Božić. O jednostavnosti govore  tadašnji izvještaji: ''I stiže dan radosti, vrijeme veselja! […] Franjo […] blista […]. Ljudi dolaze i raduju se veselju koju nikad prije nisu okusili […]. Svaki se vratio kući pun neizrecive radosti" (Prvi životopis, XXX, 85-86: FF 469-470). Zadivljenost, čuđenje donosi radost, istinsku radost, ne umjetnu.

Ali, otkuda dolazi ta božićna radost? Zasigurno ne zato što su kući donosili darove ili zbog toga što su doživjeli raskošne proslave. Ne, to je bila radost koja izbija iz srca kad svojim rukama dotakneš Isusovu blizinu, nježnost Boga koji te ne ostavlja samog, nego te tješi. Blizina, nježnost i suosjećanje. To su tri značajke Božjeg djelovanja: blizina, nježnost i suosjećanje. Gledajući i moleći pred jaslicama, možemo osjetiti Božje djelovanje koje pomaže u svakodnevnom životu. 

Draga braćo i sestre, jaslice su poput zdenca iz kojeg crpimo Božju blizinu, izvor nade i radosti. To je kao živo Evanđelje, kućno Evanđelje. Poput zdenca u Bibliji, to je mjesto susreta, kamo se može doći k Isusu, kao što su to učinili pastiri iz Betlehema i ljudi iz Greccia, donijeti očekivanja i brige života. Ako pred jaslicama povjerimo Isusu ono što nam je drago, i mi ćemo doživjeti "veliku radost" (Mt 2,10), radost koja proizlazi iz razmatranja u duhu zadivljenosti kojim promatram to otajstvo. Pođimo pred jaslice, promatrajmo ih i dopustimo da nam taknu srce!