Starost, izvor za bezbrižnu mladost

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Biblijska priča – sa simboličkim jezikom vremena u kojem je napisana – govori nam jednu zadivljujuću stvar: Bog je bio toliko ogorčen zbog raširene zloće ljudi, koja je postala normalan način življenja, da je pomislio da je pogriješio što ih je stvorio i odluči ih uništiti. Radikalno rješenje. Moglo bi čak imati paradoksalan obrat milosrđa. Nema više ljudskosti, nema više povijesti, nema više osuda, nema više presuda. I  brojne žrtve predodređene na korupciju, nasilje, nepravdu, bile bi zauvijek pošteđene. 

Ne događa li se to ponekad i nama – obuzeti osjećajem bespomoćnosti protiv zla ili demoralizirani "prorocima propasti" – pomislimo da je bolje da se nismo rodili? Trebamo li odati priznanje određenim novijim teorijama koje osuđuju ljudsku vrstu kao evolucijsku štetu za život na našem planetu? Sve negativno.

Pod pritiskom smo, izloženi suprotstavljenim stresovima koji nas čine zbunjenima. 
S jedne strane, imamo optimizam vječne mladosti, potaknut izvanrednim napretkom tehnologije, koja oslikava budućnost punu strojeva koji su učinkovitiji i inteligentniji od nas, koji će liječiti naše bolesti i smisliti za nas najbolja rješenja da ne umremo, vrijeme robota. S druge strane, čini se da je naša mašta sve više usmjerena na prikaz konačne katastrofe koja će nas ugasiti. Ono što se može dogoditi s eventualnim atomskim ratom. ''Dan poslije'' – ako će još biti dana i ljudskih bića – morat ćemo krenuti od nule. Razoriti sve kako bi se počelo ispočetka. Ne želim, naravno, učiniti banalnom temu napretka. No, čini se da simbol potopa sve više uzima maha u našoj podsvijesti. Trenutačna pandemija, osim toga, stavlja znatan rizik na naše bezbrižno predstavljanje stvari koje su važne, za život i njegovu sudbinu.

U biblijskom izvještaju, kad je riječ o spašavanju života na zemlji od propadanja i potopa, Bog povjerava taj pothvat vjernosti najstarijeg od svih, "pravednog" Noe. Hoće li starost spasiti svijet? U kojem smislu? I kako? A koji je obzor? Život nakon smrti ili samo preživljavanje do potopa?

Isusova riječ koja priziva ''Noine dane'' pomaže nam produbiti značenje biblijske stranice koju smo čuli. Isus, govoreći o posljednjim vremenima, kaže: ''I kao što bijaše u dane Noine, tako će biti i u dane Sina Čovječjega: jeli su, pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju. I dođe potop i sve uništi.'' (Lk 17,26-27). Jesti i piti, udavati se i ženiti, vrlo su normalne stvari i ne izgledaju kao primjeri korupcije. Gdje je korupcija? Gdje je bila tamo korupcija? Isus naglašava da ljudska bića, kad se ograniče na uživanje u životu, čak izgube i percepciju korupcije, koja mrzi njegovo dostojanstvo i truje smisao. Kad se izgubi percepcija korupcije, ona postane normalna stvar. Sve ima svoju cijenu: kupuje se, prodaje, mišljenja, presude. U poslovnom svijetu i svijetu raznih zanimanja u društvu bezbrižno se živi u korupciji, kao da je dio normalnog ljudskog blagostanja. Kad nešto trebaš obaviti, sve ide sporo, proces se sporo odvija, koliko se puta čuje: ''Ako me malo 'potplatiš', ubrzat ću stvar.'' Koliko se puta tako dogodi: ''Daj mi nešto i ići će brže.'' Svi znamo dobro. Svijet korupcije čini se tako kao normalna sastavnica ljudskog bića. To je ružno. Jutros sam razgovarao s jednim gospodinom koji mi je govorio o tom problemu u svojoj zemlji. Životna dobra istrošena su i uživaju se bez brige o duhovnoj kvaliteti života, bez brige o boravištu zajedničkog doma. Bez brige o mrtvljenju i degradaciji od koje mnogi pate, pa čak ni o zlu koje truje zajednicu. Dokle god normalan život može biti ispunjen "blagostanjem", ne želimo razmišljati o tome što ga čini praznim od pravde i ljubavi. ''Meni je dobro. Ne trebam misliti na probleme, na ratove, na ljudsku bijedu, na siromaštvo, zlo koje se događa. Meni je dobro. Ne zanima me bližnji.'' Taj podsvjesni način razmišljanja dovodi nas do stanja korupcije.  

Može li korupcija postati normalna? Braćo i sestre, nažalost, da. Korupcija se može udisati kao što dišemo kisik. To je normalno! Ako netko hoće dobiti nešto brzo, mora potplatiti. To je postalo normalno. Nažalost, normalno, ali vrlo ružno. A što otvara put korupciji? Bezbrižnost koja se brine samo o sebi: evo prolaza koji otvara vrata korupciji koja potapa svačije živote. Korupcija ima velike koristi od ove loše bezbrižnosti. Kad je nekomu dobro, nije ga briga za druge. Takva bezbrižnost omekšava našu obranu, otupljuje našu savjest i čak nas čini nesvjesno sudionicima. Korupcija ne zahvaća samo jednu osobu. Uvijek treba sudionike i tako se širi. 

Starost je u pravom položaju da shvati obmanu ove normalizacije života opsjednutog uživanjem i bez nutrine: život bez misli, bez žrtve, bez nutrine, bez ljepote, bez istine, bez pravde, bez ljubavi. Posebna osjetljivost nas starijih osoba na pažnju, misli i naklonosti koje nas čine ljudima, ponovno bi mnogima trebala postati poziv. I bit će to izbor ljubavi starijih prema novim generacijama. Bit ćemo mi oni koji će alarmirati: budite oprezni, jer korupcija nikamo ne vodi. Mudrost starijih danas je veoma potrebna kako bi se išlo protiv korupcije. Nove generacije očekuju od nas starijih proročku riječ koja otvara vrata za nove perspektive izvan ovog bezbrižnog svijeta punog korupcije, naviknutog na korumpiranost. Božji blagoslov bira starost, za ovu tako humanu i humanizirajuću karizmu.

Koji smisao ima moja starost? Svatko od nas starijih može biti prorok protiv korupcije i reći drugima: ''Zaustavite se, ja sam bio takav i to ti ništa ne donosi. Govorim ti iz vlastitog iskustva.'' Mi stariji moramo biti proroci protiv korupcije. Noa je bio prorok protiv korupcije svog vremena. Bio je jedini koji se pouzdao u Boga. Pitam sebe i vas: je li moje srce otvoreno biti prorok protiv korupcije današnjice? Ima nešto ružno, kad stariji nisu sazreli i postaju stari s istim koruptivnim navikama kao kad su bili mladi. Sjetimo se onih koji su osudili Suzanu: korumpirani starci. S takvom starošću ne ćemo moći biti proroci novim generacijama.   

A Noa je primjer ove stvaralačke starosti: Noa ne propovijeda, ne prigovara, ne kuka, ne optužuje, ali brine se o budućnosti generacije koja je u opasnosti. Mi stariji trebamo se pobrinuti o mladima, djeci, koji su u opasnosti. On gradi arku dobrodošlice i pušta ljude i životinje da uđu. U brizi za život, u svim njegovim oblicima, Noa ispunjava Božju zapovijed ponavljajući nježnu i velikodušnu gestu stvaranja, što je u stvarnosti sama misao koja nadahnjuje Božju zapovijed: novi blagoslov, novo stvaranje (usp. Post 8,15-9,17). Noino zvanje uvijek ostaje aktualno. Neka nas sv. patrijarh zagovara, a mi, žene i muškarci poodmakle dobi, da ne kažem starci, jer neki se tako uvrijede, ne zaboravimo da imamo mogućnost biti mudri. Možemo drugima reći da put korupcije ne vodi nikamo. Mi trebamo biti kao dobro vino koje je, što je starije, bolje. Tako možemo poslati dobru poruku.

Upućujem danas apel svim osobama koje su poodmakle dobi, budite pažljivi. Vi ste odgovorni za razotkrivanje korupcije u kojoj se danas živi: relativizam, u kojem izgleda da je sve dopušteno. Idimo naprijed! Svijet je potreban snažnih mladih koji idu naprijed i mudrih staraca. Zamolimo Gospodina milost mudrosti. 

Hvala