Surogat majčinstvo – novi oblik kolonijalizma koji iskorištava tijelo i osiromašuje odnose

Nadbiskup Paul Richard Gallagher, vatikanski tajnik za odnose s državama i međunarodnim organizacijama, i Eugenia Maria Roccella, talijanska ministrica za obitelj, natalitet i jednake mogućnosti, sastali su se u utorak, 13. siječnja u sjedištu Talijanskog veleposlanstva pri Svetoj Stolici kako bi razgovarali na temu: „Zajednička fronta za ljudsko dostojanstvo: sprječavanje komercijalizacije žena i djece u surogat majčinstvu“. Naime, cilj je zajedničko djelovanje kako bismo spriječili komercijalizaciju žena i djece koja je svojstvena surogat majčinstvu, novom obliku kolonijalizma koji iskorištava tijelo i osiromašuje odnose. Papa Franjo tu je praksu osudio jer osobu svodi na proizvod, a to je također ponovno istaknuo papa Lav XIV. osuđujući logiku koja u središte stavlja želje odraslih, a zanemaruje interese djece, izvijestio je Vatican News.

Posljedice za ljudsko dostojanstvo

Nadbiskup Gallagher u izlaganju je najprije istaknuo da se pitanje surogat majčinstva tiče cijelog čovječanstva te se osvrnuo na riječi koje je papa Lav XIV. posvetio toj temi u govoru održanom 9. siječnja, primivši u audijenciju članove Diplomatskog zbora akreditiranog pri Svetoj Stolici. Tom je prigodom Sveti Otac definirao surogat majčinstvo kao praksu koja „pretvarajući trudnoću u uslugu o kojoj se može pregovarati, narušava dostojanstvo i djeteta, svedenoga na proizvod, i majke, iskorištavajući njezino tijelo i prokreativni proces te mijenjajući izvorni relacijski plan obitelji“.

Nadbiskup je nadalje napomenuo da se ne radi o izoliranom mišljenju u novijem učiteljstvu Crkve, nego da je već papa Franjo, obraćajući se diplomatima, osudio surogat majčinstvo jer se temelji na iskorištavanju stanja materijalne potrebe majke. Ulazeći u samu srž pitanja, nadbiskup Gallagher prepoznao je glavni problem surogat majčinstva u komercijalizaciji osobe, što se protivi ljudskom dostojanstvu. Osoba se, objasnio je, ne može svesti na predmet transakcije, čak ni kada se ta praksa predstavlja kao čin velikodušnosti.

Neovisno o pravnim formulacijama, nastavio je nadbiskup, stvarnost se ne može zaobići: u surogat majčinstvu riječ je o prodaji djeteta koje se predaje kupcima na temelju ugovora koji u središte stavlja interese odraslih, a ne djece. Također je upozorio na utjecaj surogat majčinstva na žensko tijelo koje se svodi na puko reproduktivno sredstvo, čime se zanemaruje egzistencijalna i neprenosiva dimenzija trudnoće. Zbog toga posljedice surogat majčinstva snažno utječu na društveno shvaćanje majčinstva, a time i ljudskog dostojanstva. Nije slučajno da i neki pripadnici feminističkog pokreta upozoravaju da takva praksa svodi ženu na „inkubator“, zaključio je.

Ukidanje surogat majčinstva

Gallagher je stoga pozvao da se suprotstavimo često površnim razmišljanjima o surogat majčinstvu, što je ponekad dodatno pojačano primjerima iz svijeta slavnih osoba. Ono ne predstavlja napredak, nego prije svega novi oblik kolonijalizma, potaknut tržišnim mehanizmima koji pogoduju iskorištavanju najranjivijih osoba. Formalni pristanak žene sam po sebi nije jamstvo protiv zlouporabe jer se sporazumi često sklapaju pod gospodarskim pritiskom, uz slabu ugovornu autonomiju i posredstvom agencija koje dodatno sužavaju mogućnost odlučivanja o vlastitom tijelu.

Govoreći o mogućim odgovorima, podsjetio je da su mnoge države u svojim pravnim poredcima zabranile surogat majčinstvo, iako se moraju suočavati sa složenošću slučajeva u kojima se ta praksa provodi u inozemstvu. U taj se kontekst, primijetio je, uklapa i međunarodna rasprava koja, čak i u okviru Haške konferencije za međunarodno privatno pravo, nastoji predložiti ne zabranu, nego regulacija te prakse. Italija nije željela ići tim putem te mu se odlučno usprotivila, a od 2024. proširila zakon o kaznenom djelu surogat majčinstva i na one koji mu pribjegavaju u inozemstvu.

Pretpostavka o stvaranju međunarodnog normativnog okvira pokazuje se neprimjerenom i kontraproduktivnom jer bi još više poticala potražnju, napomenuo je nadbiskup Gallagher te pojasnio da na tržištu ona uvjetuje ponudu: učiniti postupke jednostavnijima i sigurnijima značilo bi potaknuti sve veći broj ljudi da se odluči za surogat majčinstvo, a posljedica bi bila stvaranje još više djece namijenjene prodaji. Zbog toga se ponovno podsjećanje na najviši interes djeteta ne može riješiti propisima: jedini dosljedan odgovor ostaje ukidanje takve prakse, zaključio je.

Raditi na obrani prava djece

Na završetku izlaganja, nadbiskup je istaknuo da se dublje razumijevanje društvenih i etičkih stvarnosti kroz povijest postiže postupno. Prije četiri ili pet stoljeća prihvaćale su se kao normalne čak i prakse koje danas to više nisu. Napomenuo je također da se praksa surogat majčinstva često širi u najsiromašnijim zemljama te da sama činjenica da netko raspolaže većim financijskim mogućnostima nikome ne daje pravo na dijete, koje ostaje Božji dar. Istaknuo je važnost zajedničkog djelovanja na međunarodnoj razini kako bi se spriječilo širenje takvih zlouporaba, odbacujući društvo u kojem žene više ne razmišljaju. Na kraju je, govoreći o angažmanu Svete Stolice, rekao da je namjera nastaviti dijalog sa zemljama u kojima je surogat majčinstvo dopušteno, radeći na obrani prava djece te jamčeći njihovu sigurnost i perspektive zaštite. Crkva će nastaviti pružati poruku nade i zalagati se za to pitanje, zaključio je vatikanski tajnik za odnose s državama i međunarodnim organizacijama.