Sveti Otac: ''Evo kako možemo razgovarati s Isusom da svaku večer ostane s nama!''

Na ovu Treću vazmenu nedjelju Evanđelje pripovijeda o susretu uskrslog Isusa s učenicima iz Emausa. Riječ je o dvojici učenika koji, pomireni s Učiteljevom smrću, na dan Uskrsa odlučuju napustiti Jeruzalem i otići kući. I dok hodaju tužni, razgovarajući o onome što se dogodilo, Isus im se pridruži, ali ne prepoznaju ga. Pita ih zašto su tako tužni, a oni mu kažu: ''Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?'' On odgovara: ''Što to?'' Isus traži da mu kažu ono što On zna bolje od njih, ali ne ruga ruga im se, želi slušati njihovu priču. Zatim, dok hodaju, pomaže im da ponovo iščitaju činjenice na drugačiji način, u svjetlu Božje riječi. Zaustavimo se na ovom aspektu.

Zapravo, važno je i za nas ponovno iščitati našu priču zajedno s Isusom: priču o našem životu, o jednom razdoblju, o našim danima, o našim razočaranjima i nadama. I mi se, poput onih učenika, možemo naći izgubljeni pred onim što nam se događa, sami i u neizvjesnosti, s mnogo pitanja i briga. Današnje Evanđelje poziva nas da Isusu govorimo sve, iskreno, bez straha da ćemo ga uznemiriti, bez straha da ćemo reći što krivo, bez srama što ne razumijemo. Gospodin je sretan kad mu se otvorimo; samo nas tako može uzeti za ruku, pratiti nas i učiniti da naša srca ponovno gore. I mi smo, poput učenika iz Emausa, pozvani razgovarati s Njime tako da, kad dođe večer, On ostane s nama.

Postoji prekrasan način da se to učini, a danas bih vam ga želio predložiti: sastoji se u tome da svaku večer posvetite trenutak kratkom ispitu savjesti. O čemu se radi? O tome da se s Isusom ponovno prođe proživljeni dan: to znači otvoriti mu svoje srce, predati mu ljude, izbore, strahove, padove i nade; postupno naučiti gledati stvari drugačijim očima; Njegovim, a ne samo svojim očima. I tako ćemo ponovno proživjeti iskustvo ove dvojice učenika. Pred Kristovom ljubavlju, i ono što se čini teškim i neuspješnim može se pokazati u drugačijem svjetlu: križ koji je teško zagrliti, opraštanje uvrede, promašenu osvetu, trud oko posla, iskrenost koja košta, kušnje obiteljskog života, sve to prikazat će nam se u novom svjetlu, svjetlu uskrsloga raspetog Isusa, koji svaki pad može preobraziti u korak naprijed. Ali, da bismo to učinili, važno je srušiti zidove: ostaviti vrijeme i prostor za Isusa, ne skrivati ništa od Njega, donijeti mu svoj jad, dopustiti da nas rani Njegova istina, da nam srce zatitra na dah Njegove riječi.

Možemo s time započeti već danas, već večeras posvetiti trenutak molitve tijekom koje se možemo zapitati: kakav je bio moj dan? Koji su to dragocjeni trenutci bili, iako možda skriveni, za koje mogu zahvaliti? Je li bilo ljubavi u onome što sam radio? A koje padove, tuge, sumnje i strahove mogu predati Isusu kako bi mi otvorio nove putove, kako bi me podignuo i ohrabrio?

Marijo, mudra Djevice, pomozi nam prepoznati Isusa koji ide s nama i čitati s Njime svaki dan našega života.