Sveti Otac: ''Kakva je moja vjera? Živim li ju molitvom i djelima?''
Papin nagovor prije molitve Anđeo Gospodnji prenosimo u cijelosti.
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Današnje Evanđelje govori o Isusovu susretu sa Kanaankom, izvan izraelskog područja ( usp. Mt 15,21-28). Ona ga moli da oslobodi njezinu kćer, koja je bila teško opsjednuta, ali Gospodin ju ne sluša. No, ona ustraje, i učenici mu savjetuju da ju usliši kako bi prestala, no Isus objašnjava da je Njegovo poslanje namijenjeno sinovima doma Izraelova, te koristi ovu sliku: ''Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima''. A žena na to odgovara: ''Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!''
''Tada joj Isus reče: 'O, ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš.' I ozdravi joj kći toga časa.'' (rr. 26-28).
Vidimo da Isus, zbog snage vjere ove žene, mijenja svoj stav. Zaustavimo se, dakle, nakratko na ovim dvama aspektima: Isusovoj promjeni stava i ženinoj vjeri.
Isusova promjena stava. On je propovijedao izabranom narodu; potom je Duh Sveti poslao Crkvu do na kraj svijeta. Ali, ovdje se, mogli bismo reći, događa anticipacija, pri čemu se u događaju s Kanaankom već očituje univerzalnost Božjeg djela. Zanimljiva je ova Isusova raspoloživost: pred molitvom žene 'anticipira planove', pred njezinim konkretnim primjerom još je više suosjećajan i želi joj udovoljiti. Bog je takav: On je ljubav, a onaj tko ljubi, ne ostaje čvrst, nepokolebljiv u vlastitim stavovima, već se mijenja i biva ganut; zna kako promijeniti svoje planove. A mi kršćani, ako želimo nasljedovati Krista, pozvani smo biti otvoreni promjenama. Koliko je dobro u našim odnosima, ali i u vjerskom životu, biti ponizni, istinski slušati, biti ganuti uime suosjećanja i dobra drugih, poput Isusa sa Kanaankom.
Pogledajmo zatim ženinu vjeru, koju Gospodin pohvaljuje, govoreći da je "velika" (r. 28). Učenicima se samo njezina ustrajnost čini velikom, no Isus vidi vjeru. Ako razmislimo o tome, ta strankinja je vjerojatno znala malo, ili nije znala ništa o izraelskim vjerskim zakonima i propisima. U čemu se onda sastoji njezina vjera? Nije bogata pojmovima, nego činjenicama: Kanaanka prilazi, pada ničice, ustrajno traži, ima blizak razgovor s Isusom, svladava svaku prepreku da bi mu se obratila. Ovdje je konkretnost vjere, koja nije vjerska etiketa, nego osobni odnos s Gospodinom. Ženina vjera nije sastavljena od teoloških pravila, nego je ustrajna; ne riječima, nego molitvom. A Bog ne može odoljeti kada ga se moli. Stoga je rekao: "Ištite i dat će vam se, tražite i naći ćete, kucajte i otvorit će vam se" (Mt 7,7).
U svjetlu svega ovoga možemo si postaviti nekoliko pitanja. Polazeći od Isusove promjene stava: jesam li sposoban promijeniti svoje mišljenje? Mogu li razumjeti druge i biti suosjećajan ili ostajem krut sa svojim stajalištima? Polazeći od ženine vjere: kakva je moja vjera? Zaustavlja li se na pojmovima i riječima ili ju stvarno živim, molitvom i djelima? Znam li razgovarati s Gospodinom, ustrajati s Njim ili se zadovoljavam izgovaranjem neke lijepe formule?
Neka nas Djevica Marija učini raspoloživima za dobro i konkretnima u vjeri.
