Sveti Otac tijekom podnevnog nagovora: ''Potrebno je jesti i dati jesti''

Papin podnevni nagovor prenosimo u cijelosti:

''Danas se u Italiji i drugim zemljama slavi svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove. Euharistija ustanovljena na posljednjoj večeri bila je poput odrednice jednoga puta na kojem je Isus nagovijestio određenim znakovima, osobito množenjem kruhova, što čitamo u Evanđelju današnje liturgije. Isus se brine za mnoštvo koje ga je slijedilo, kako bi slušalo Njegovu riječ i kako bi ga oslobodio od mnogih zala. Blagoslivlja pet kruhova i dvije ribe, razlama ih, te ih učenici dijele.

Evanđelje govori kako su svi jeli i nasitili se. U Euharistiji svatko može iskusiti ovu konkretnu Gospodinovu pažnju; tko s vjerom prima Tijelo i Krv Kristovu, ne samo da jede, već se i nasićuje. Jesti i nasititi se, radi se o dvjema temeljnim potrebama koje se u Euharistiji ispunjavaju. 'Jeli su svi', piše sveti Luka. Na izmaku dana učenici savjetuju Isusu otpustiti mnoštvo, kako bi moglo poći tražiti hranu. No, Učitelj želi to providjeti; onomu koji ga je slušao, želi dati jesti. Čudo kruhova i riba ne događa se na izvanredan način, već gotovo potajno, kao na svadbi u Kani. Kruh biva umnožen i dijeli se.

Dok jede, mnoštvo shvaća da se Isus brine za sve. To je Gospodin prisutan u Euharistiji, zove nas da budemo stanovnici neba, no shvaća da postoji put koji moramo proći ovdje na zemlji. Ako imam malo kruha u torbi, On to zna i pobrinut će se. Ponekad postoji opasnost ograničiti Euharistiju na jednu nejasnu dimenziju, kao da je nešto blistavo i miriše na tamjan, ali daleko od neprilika svakidašnjice. U stvarnosti su Gospodinu bitne sve naše potrebe, počevši od temeljnih, te On želi dati primjer učenicima govoreći: 'Podajte im vi jesti', onom mnoštvu koje ga je slušalo toga dana.

Naše euharistijsko klanjanje nalazi svoju potvrdu kada se brinemo za bližnjega, kako to čini Isus. Kraj nas postoji glad za hranom, ali i za društvom. Postoji glad za utjehom, prijateljstvom, za dobrim raspoloženjem, za pažnjom. Postoji glad da budemo evangelizirani. To nalazimo u euharistijskom kruhu: Kristovu pažnju i brigu za našim potrebama i poziv da isto tako činimo s onim koji je pokraj nas. Potrebno je jesti i dati jesti. Ne samo da nam je potrebno jesti, već i nasititi se. Mnoštvo se nasitilo izobiljem hrane, ali i radošću i divljenjem jer je hranu primilo od Krista. Naravno da imamo potrebu jesti, ali i nasititi se, znati da nam hrana dolazi po ljubavi. U Tijelu i Krvi Kristovoj nalazimo Njegovu prisutnost, Njegov život koji je darovao za svakog od nas.

Ne daje nam samo pomoć kako bismo krenuli dalje, već samoga sebe. Postaje naš suputnik. Ulazi u naše okolnosti. Osjeća naše samoće, ponovno dajući smisao i entuzijazam, to nas nasićuje. Kad daje smisao našem životu, našim tamama, našim sumnjama – to nas nasićuje. Smisao koji nam daje Gospodin, to nam daje ono više što svi tražimo. Prisutnost Gospodinova – jer u toplini Njegove prisutnosti naš se život mijenja, bez Njega bio bi zaista taman, tmuran. Klanjajući se Tijelu i Krvi Kristovoj, zatražimo ga srcem: 'Gospodine, daj mi svagdašnji kruh kako bih pošao dalje. Gospodine, nasiti me svojom prisutnošću'.

Neka nas Djevica Marija nauči klanjati se živomu Kristu u Euharistiji i dijeliti ga s braćom i sestrama.''