Sveti Otac u Angelusu: ''S Isusom se plovi morem života bez straha''
''Uvijek, kako u osobnom životu tako i u životu Crkve i društva, ima nešto lijepo i hrabro što možemo učiniti. Uvijek možemo početi ispočetka'', kazao je papa Franjo u podnevnom nagovoru.
Papa Franjo na 5. nedjelju kroz godinu održao je tradicionalni podnevni Angelus koji prenosimo u cijelosti.
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Evanđelje današnje liturgije vodi nas na obale Galilejskog jezera. Mnoštvo se skupilo oko Isusa, dok neki razočarani ribari, među kojima je Šimun Petar, peru mreže nakon lošeg noćnog ulova. Isus se penje upravo na Šimunovu lađu; zatim ga poziva da se otisne na pučinu i baci mreže (usp Lk 5,1-4). Zastanimo nad ovim dvama Isusovim činima: najprije se popne na lađu, a zatim poziva da bace mreže.
Prvo, Isus se uspinje na Šimunovu lađu. Zbog čega? Kako bi poučavao. Želi upravo tu lađu, koja nije puna ribe, već se vratila na obalu prazna, nakon noći pune muke i razočaranja. To je lijepa slika i za nas. Svakog dana lađa našeg života ostavlja obalu doma kako bismo se otisnuli u more svakodnevnih aktivnosti; svakog dana gledamo kako bismo 'bacili mreže', gajili snove, ostvarivali planove, živjeli ljubav u našim odnosima. No često, kao Petar, proživljavamo 'noć praznih mreža', razočaranje jer se puno zalažemo, a ne vidimo rezultate kojima smo se nadali: ''Svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo'' (r. 5). Koliko se puta i mi osjećamo poraženi, dok se u srcu rađaju razočaranje i gorčina.
Što tada čini Gospodin? Penje se upravo na našu lađu. S nje želi naviještati svijetu Evanđelje. Upravo ta prazna lađa, simbol naše nesposobnosti, postaje Isusova 'katedra', propovjedaonica s koje naviješta Riječ. To Gospodin voli činiti: popeti se na lađu našeg života kada mu nemamo što ponuditi; ući u naše praznine i ispuniti ih svojom prisutnošću; poslužiti se našim siromaštvom kako bi navijestio svoje bogatstvo, našim bijedama kako bi navijestio svoje milosrđe. Sjetimo se ovoga: Bog ne želi brod za krstarenje, njemu je dovoljna jedna jadna 'odrpana' lađa, samo da ga primimo. A mi, hoćemo li ga primiti u našu lađu života? Stavljamo li mu na raspolaganje ono malo što imamo? Ponekad se osjećamo nedostojni Njega jer smo grješnici. No, to je isprika koja se Gospodinu ne sviđa, jer ga to udaljuje od nas! On je Bog blizine: ne traži savršenstvo, već prihvaćanje. I tebi kaže: ''Dopusti mi da se popnem na lađu tvog života, takvu kakva jest.''
Na taj način Gospodin ponovno izgrađuje Petrovo povjerenje. Popevši se na njegovu lađu, nakon što je propovijedao, kaže mu: ''Izvezi na pučinu'' (r. 4). Nije bilo vrijeme pogodno za ribolov, no Petar ima povjerenja u Isusa. Ne temelji svoje djelovanje na strategiji ribara, koju je dobro poznavao, već na Isusovoj novosti. I za nas je tako: ako ugostimo Gospodina u našoj lađi, možemo izvesti na pučinu. S Isusom se plovi morem života bez straha, ne upadajući u razočaranje kad se ništa ne ulovi i ne prepuštajući se onomu ''ne može se više ništa učiniti''. Uvijek, kako u osobnom životu tako i u životu Crkve i društva, ima nešto lijepo i hrabro što možemo učiniti. Uvijek možemo početi ispočetka, Gospodin nas uvijek ponovno poziva u igru, jer On otvara nove mogućnosti. Stoga prihvatimo poziv: otjerajmo pesimizam i nepovjerenje i isplovimo na pučinu s Isusom! I naša mala prazna lađa svjedočit će čudesnom ulovu.
Zamolimo Mariju da nas Ona, koja je kao nitko drugi primila Gospodina u svoju lađu života, ohrabri i zagovara.
