Sveti Otac: ''U Djevici Mariji možemo vidjeti sestru s iznošenim sandalama i s tolikim umorom u venama''
Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji prenosimo u cijelosti.
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Danas slavimo svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo. U Evanđelju današnje liturgije promatramo mladu djevojku iz Nazareta koja, čim je primila Anđelov navještaj, kreće u posjet svojoj rođakinji Elizabeti.
Lijep je ovaj izričaj iz Evanđelja: "Usta … i pohiti u Gorje" (Lk 1,39). To znači da Marija vijest koju je primila od Anđela ne smatra povlasticom, nego, naprotiv, izlazi iz kuće i kreće na put, hitro kao netko tko tu radost želi navijestiti drugima i žurno, želeći se staviti u službu svoje rođakinje. Ovo prvo putovanje usporedba je za cijeli Njezin život, jer od tog trenutka Marija će uvijek biti na putu da slijedi Isusa, kao učenica Kraljevstva. I na kraju Njezino zemaljsko hodočašće završava uzašašćem na nebo gdje zajedno sa svojim Sinom zauvijek uživa radost vječnog života.
Braćo i sestre, ne smijemo zamišljati Mariju "kao nepokretan voštani kip", nego u Njoj možemo vidjeti "sestru... s iznošenim sandalama... i s tolikim umorom u venama" (C. CARRETTO, „Blažen ti koji si povjerovao“, Rim 1983., str. 13), jer je hodila za Gospodinom i ususret braći, završavajući svoj put u nebeskoj slavi. Na taj način, Presveta Djevica je Ona koja nam prethodi na tom putu, podsjećajući sve nas da je i naš život neprekidno putovanje prema konačnom sjedinjenju s Gospodinom.
Zadržimo dobro ovo u svojim srcima: Gospodin nas je stvorio za radost neba, Njegov san je da nas povede sa sobom da živimo zauvijek u vječnom životu. Stoga naš život nije putovanje bez smisla i bez cilja, već je to projekt ljubavi, hodočašće koje nas iz dana u dan vodi do susreta s Njim i do beskrajne radosti koju nam je On pripremio.
Predragi, ova nada mora potaknuti naše životno putovanje, osobito kada je najteže. I dobro je da se na ovaj dan slavlja zapitamo: imam li tu nadu znajući da me prati Gospodin i da me On čeka na kraju mog zemaljskog puta? Jesam li u pokretu u svom životu ili sam se skrasio i živim od dana do dana? Sjetim li se da sam stvoren za nebo, tražeći Gospodina i ljubeći svoju braću, ili samo mislim na sebe i ostajem zatvoren u zemaljskim stvarima?
Zagledajmo se u Mariju i zamolimo ju da nas zagovara kako ne bismo zaboravili da nas čeka slava i vječna nada na koju nas je Gospodin pozvao (usp. Ef 1,18).
