Svjedoci: redovništvo i moć zagovora
Na općoj audijenciji u Vatikanu u srijedu 26. travnja sudjelovala je i skupina hrvatskih hodočasnika među kojima su bili i pripadnici Hrvatskoga vojnog učilišta te djelatnici Vojnog ordinarijata iz Zagreba, u pratnji vojnog ordinarija Jure Bogdana.
Papinu katehezu prenosimo u cijelosti:
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Nastavljamo kateheze o svjedocima apostolske revnosti. Krenuli smo od svetog Pavla, a prošli put osvrnuli smo se na mučenike koji svojim životom naviještaju Isusa, do te mjere da život daju za Njega i za Evanđelje. Ali, ima još jedno veliko svjedočanstvo koje se provlači kroz povijest vjere: svjedočanstvo redovnika i redovnica, sestara i braće koji se odriču sebe i svijeta da bi nasljedovali Isusa na putu siromaštva, čistoće, poslušnosti te kako bi zagovarali u korist sviju.
Njihovi životi govore sami za sebe, ali mogli bismo se zapitati: kako ljudi koji žive u samostanima mogu pomoći naviještanju Evanđelja? Ne bi li im bilo bolje da svoju snagu ulože u apostolat, izlazeći iz samostana i propovijedajući Evanđelje izvan samostana? No, upravo su redovnici pulsirajuće srce navještaja. Zanimljivo: pulsirajuće srce. Njihova je molitva kisik za sve članove Tijela Kristova, ona je nevidljiva sila koja podupire apostolat. Nije slučajno da je zaštitnica misija redovnica, sveta Terezija od Djeteta Isusa. Poslušajmo kako je otkrila svoj poziv: ''Shvatila sam da Crkva ima srce, srce koje gori ljubavlju. Shvatila sam da jedino ljubav pokreće članove Crkve i kad bi se ta ljubav ugasila, apostoli više ne bi naviještali Evanđelje, mučenici ne bi više prolijevali svoju krv. Shvatila sam i spoznala da ljubav obuhvaća sva zvanja [...]. Tada sam u zanosu svoje mahnite ljubavi uzviknula: 'O, Isuse, ljubavi moja, napokon sam našla svoje zvanje. Moje zvanje je ljubav. [...] U srcu Crkve, moje majke, bit ću ljubav''' (Autobiografski rukopis B, 8. rujna 1896.). Kontemplativni redovnici i redovnice ljudi su koji, uz rad, mole u tišini i mole za cijelu Crkvu. To je ljubav koja se pokazuje molitvom i radom za Crkvu u samostanima.
Ta ljubav prema svima osmišljava život redovnika i pretvara se u njihovu zagovornu molitvu. U tom pogledu želim vam dati kao primjer svetog Grgura iz Nareka, crkvenog naučitelja. On je armenski redovnik, koji je živio oko 1000. godine, koji nam je ostavio molitvenik, u kojem je pretočena vjera armenskog naroda, koji je prvi prihvatio kršćanstvo; narod koji je, držeći se Kristova križa, kroz povijest toliko trpio.
Sveti Grgur gotovo cijeli svoj život proveo je u samostanu u Nareku. Tamo je naučio pomno proučavati dubine ljudske duše i, povezujući poeziju i molitvu, označio je vrhunac armenske književnosti i duhovnosti.
Najupečatljiviji aspekt kod njega upravo je sveopća solidarnost, čiji je on tumač. Među redovnicima i redovnicama postoji sveopća solidarnost. Što god se dogodi u svijetu, pronalazi mjesto u njihovim srcima i oni mole, mole za te situacije. Redovnici i redovnice mole, oni su kao antena: čuju što se događa u svijetu i mole, zagovaraju za to. Na taj način oni žive u jedinstvu s Gospodinom i sa svim ljudima. Jedan od njih rekao je: "Dobrovoljno sam uzeo na sebe sve pogrješke, od grijeha prvoga oca do grijeha posljednjeg od njegovih potomaka.'' Kao Isus: uzimaju na sebe grijehe svijeta, poteškoće, bolesti i puno toga, te mole. Oni su veliki evangelizatori. Pitamo se: kako to, žive zatvoreni i evangeliziraju? Da, istina je, jer riječima, primjerom, zagovornom molitvom i svakodnevnim radom postaju most putem kojeg mole za ljude i za grijehe. Osim zbog svojih grijeha, jer svi smo grješnici, plaču i zbog grijeha svijeta. Mole i zagovaraju rukama i srcem uzdignutim prema Nebu. Razmislimo malo, usudit ću se reći, o riječi 'rezerva', 'pričuva' koju imamo u Crkvi. Oni su istinska snaga koja vodi Božji narod. Odavde navika ljudi, Božjeg naroda, da kad susretnu redovnika, kažu: ''Molite za mene! Molite za mene!'' Jer narod Božji zna da oni svojom molitvom zagovaraju za nas pred Bogom. Dobro je za nas da, ako možemo, posjetimo koji samostan, jer tamo se moli i radi. Svaki od njih ima svoje pravilo, no svi su zauzeti radom i molitvom.
Neka nam Gospodin daruje novih samostana, neka nam daruje redovnika i redovnica koji će svojim zagovorom voditi Crkvu.
Na kraju opće audijencije papa Franjo uputio im je pozdrav koji prenosimo u cijelosti.
Radosno pozdravljam hrvatske hodočasnike, a posebno članove Hrvatskog vojnog učilišta iz Zagreba, kao i djelatnike Vojnog ordinarijata zajedno s njihovim biskupom, mons. Jurom Bogdanom. Dragi prijatelji, uskrsno vrijeme u kojemu hodimo jest plodonosan trenutak kršćanske nade; potičem vas da ju nosite svima, kako bi vidjeli u vama istinske svjedoke Krista uskrsloga, koji uvijek pobjeđuje svako zlo i daruje svoj mir onima koji ga traže iskrena srca. Udjeljujem svima vama i vašim obiteljima svoj blagoslov. Hvaljen Isus i Marija! rekao je Papa u svom pozdravu hrvatskim hodočasnicima na redovnoj općoj audijenciji srijedom.
