"U Crkvi sve mora biti usklađeno sa zahtjevima navještaja Evanđelja"

Papa Franjo nastavio je niz kateheza o evangelizaciji. Pročitajte što je sve poručio Sveti Otac na općoj audijenciji na Čistu srijedu - Pepelnicu.

- Draga  braćo i sestre, dobar dan!

U našem nizu kateheza o strasti za evangelizacijom, danas krećemo od Isusovih riječi koje smo upravo čuli: "Pođite i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga" (Mt 28,19). Idite – kaže Uskrsli – ne indoktrinirati ili prozelitizirati, nego stvarati učenike, odnosno svima dati priliku da dođu u dodir s Isusom, da ga upoznaju i zavole. Idite krsteći: krstiti znači uroniti, stoga, prije neke liturgijske radnje, krštenje izražava životnu radnju: uroniti svoj život u Oca, u Sina, u Duha Svetoga; iskusiti svaki dan radost prisutnosti Boga koji nam je blizu kao Otac, kao Brat, kao Duh koji djeluje u nama, u našem vlastitom duhu.

Kad Isus kaže svojim učenicima, a i nama: "Idite!", On nam ne želi reći samo jednu riječ. Ne. Zajedno s tim prenosi Duha Svetoga, jer samo zahvaljujući Njemu, Duhu, može se primiti Kristovo poslanje i ići dalje s Njim (usp. Iv 20,21-22). Apostoli, naime, ostaju zatvoreni u gornjoj sobi, iz straha, sve do dana Pedesetnice, kada je Duh Sveti sišao na njih (usp. Dj 2,1-13). Njegovom će snagom ti ribari, uglavnom nepismeni, promijeniti svijet. Navještaj Evanđelja, dakle, događa se samo u snazi Duha, koji prethodi misionarima i priprema srca: On je "motor evangelizacije".

To otkrivamo u Djelima apostolskim, gdje na svakoj stranici vidimo da protagonist navještaja nije Petar, Pavao, Stjepan ili Filip, nego Duh Sveti. I u Djelima se govori o ključnom trenutku početaka Crkve, koji nam također može puno reći. Tada, kao i danas, uz utjehe nije nedostajalo nevolja, radosti su pratile brige. Jedna posebno: kako se ponašati prema poganima koji su prihvatili vjeru, prema onima koji nisu pripadali židovskom narodu? Jesu li ili nisu morali poštovati zahtjeve Mojsijeva zakona? Nije to bila mala stvar. Tako se formiraju dvije skupine, oni koji su vjerovali da je poštovanje Zakona nužno i oni koji nisu. Da bi razabrali, apostoli se okupljaju u ono što se zove "Jeruzalemski koncil", prvi u povijesti. Kako riješiti nedoumicu? Mogao se tražiti dobar kompromis između tradicije i noviteta: neka se pravila poštuju, druga se zanemaruju. Ipak, apostoli ne slijede tu ljudsku mudrost, nego se prilagođavaju djelovanju Duha, koji ih je preduhitrio silazeći na pogane kao i na njih.

Stoga, uklanjajući gotovo svaku obvezu vezanu uz Zakon, oni saopćuju konačne odluke, donesene – pišu – "po Duhu Svetom i po nama" (usp. Dj 15,28). Zajedno, ne dijeleći se, unatoč različitim osjećajima i mišljenjima, slušaju Duha. A On uči jednomu, što vrijedi i danas: svaka je vjerska tradicija korisna ako olakšava susret s Isusom. Mogli bismo reći da je povijesna odluka Prvoga koncila, od koje i mi imamo koristi, bila potaknuta načelom, načelom navještaja: u Crkvi sve mora biti usklađeno sa zahtjevima navještaja Evanđelja; ne sa stajališta konzervativaca ili naprednjaka, već prema činjenici da Isus ulazi u ljudske živote. Stoga se svaki izbor, uporaba, struktura i tradicija moraju vrednovati u mjeri u kojoj doprinose naviještanju Krista.

Tako Duh osvjetljava put Crkve. On zapravo nije samo svjetlo srdaca, On je svjetlo koje upravlja Crkvom: On razjašnjava, pomaže razlikovati, razlučiti. Zbog toga ga je potrebno često zazivati; učinimo to i danas, na početku korizme. Jer kao Crkva možemo imati dobro definirana vremena i prostore, dobro organizirane zajednice, institute i pokrete, ali bez Duha sve ostaje bez duše. Crkva, ako ga ne moli i ne zaziva, zatvara se u sebe, u sterilne i iscrpljujuće rasprave, u podjele, dok se plamen poslanja gasi. Duh nas, s druge strane, izvodi, potiče nas da naviještamo vjeru kako bismo se učvrstili u vjeri, nuka nas da krenemo u poslanje kako bismo ponovno otkrili tko smo. Stoga apostol Pavao preporučuje: "Duha ne gasite" (1 Sol 5,19). Molimo se često Duhu, zazivajmo ga, molimo ga svaki dan da upali svoje svjetlo u nama. Učinimo to prije svakog susreta, da postanemo Isusovi apostoli s ljudima koje susrećemo.

Draga braćo i sestre, polazimo i ponovno započinjemo, kao Crkva, od Duha Svetoga. "Bez sumnje je važno da u našem pastoralnom planiranju polazimo od socioloških istraživanja, od analiza, od popisa poteškoća, od popisa očekivanja i pritužbi. Međutim, puno je važnije krenuti od iskustava Duha: to je pravo polazište. I zato ih treba tražiti, popisivati, proučavati, tumačiti. To je temeljno načelo koje se u duhovnom životu naziva prvenstvom utjehe nad suhoćom. Najprije je Duh koji tješi, oživljava, prosvjetljuje, pokreće; tada će također doći suhoća, patnja, tama, ali načelo za snalaženje u tami je svjetlo Duha" (C. M. MARTINI, Evangelizzare nella consolazione dello Spirito / Evangelizirati u utjesi Duha Svetoga, 25. rujna 1997.).

Zapitajmo se otvaramo li se ovom svjetlu, dajemo li mu mjesta: zazivam li Duha Svetoga? Puštam li da me vodi On, koji koji me poziva da se ne zatvorim, već da nosim Isusa svjedočeći prvenstvo Božje utjehe nad suhoćom svijeta? - zaključio je pitanjem svoju katehezu Sveti Otac.

Dodajmo ovome kako je papa Franjo radosno pozdravio hodočasnike iz Hrvatske, posebno voditelje i učenike Gimnazije Karlovac.

- Dragi mladi, pozivam vas da sve više prianjate uz Krista, kako biste u punini živjeli svoj život. Crkva računa na vas: budite uvijek velikodušni, hrabri i puni nade. Došli ste na grobove apostolâ upravo danas kad započinjemo još jedno hodočašće, to jest korizmeni hod priprave za Uskrsnuće Gospodinovo. Neka vas blagoslov, koji vam rado podjeljujem, podupre u ustrajnosti. Hvaljen Isus i Marija! - rekao je Papa u svom pozdravu hrvatskim vjernicima.

Papa Franjo spomenuo se i rata u Ukrajini uz, kako kaže, “tužnu obljetnicu” početka ruske vojne agresije na tu zemlju ističući potrebu pronalaženja mirnog rješenja sukoba. 

- Hoće li Gospodin moći oprostiti tolike zločine i tolika nasilja? On je Bog mira. Ostanimo blizu mučeničkog ukrajinskog naroda koji i dalje pati i zapitajmo se: je li učinjeno sve što je moguće da se rat zaustavi? - zapitao se Papa u svom apelu upućenom “onima koji imaju vlast nad narodima da se konkretno založe za okončanje sukoba, za postizanje prekida vatre i početak mirovnih pregovora”.

Pobjeda “sagrađena na ruševinama nikada neće biti prava pobjeda”, upozorio je Sveti Otac.