Vatikan objavio doktrinarnu bilješku o marijanskim naslovima: Blažena Djevica Marija - Majka vjernika, ne Suotkupiteljica

Dokument, koji potpisuju prefekt kardinal Víctor Manuel Fernández i tajnik doktrinalne sekcije mons. Armando Matteo, papa Lav XIV. odobrio je 7. listopada, a riječ je o plodu dugotrajnog teološkog rada, izvijestio je Tiskovni ured Svete Stolice.

Bilješka Mater populi fidelis pruža biblijski i teološki temelj marijanske pobožnosti te ističe da je Blažena Djevica Marija povezana s Kristovim djelom kao Majka vjernika, ali uvijek u podređenom odnosu prema njemu, jedinome Spasitelju. Dokument potiče uporabu naslova poput „Majka vjernika“, „Duhovna Majka“ i „Majka puka Božjega“, dok upozorava na neprimjerenu uporabu izraza „Suotkupiteljica“ (Co-redemptrix), koji se smatra teološki nejasnim i potencijalno pogrešnim.

„Naslov ‘Suotkupiteljica’ ne pomaže istaknuti Mariju kao prvu i najistaknutiju suradnicu u djelu otkupljenja i milosti, jer nosi rizik da zasjeni isključivu ulogu Isusa Krista“, stoji u dokumentu te se dodaje kako je „potrebno neprestano objašnjavati jedan izraz kako bi se spriječila pogrešna tumačenja, to znači da on ne koristi vjeri Božjega puka.“

Bilješka podsjeća da su pojedini pape, poput svetog Ivana Pavla II., povremeno rabili taj naslov, ali ga je Drugi vatikanski sabor iz pastoralnih i ekumenskih razloga svjesno izbjegao. Kardinal Joseph Ratzinger, tadašnji pročelnik Kongregacije za nauk vjere, već je 1996. upozorio da „precizno značenje tih naslova nije jasno, te da u Svetom pismu i apostolskoj predaji nemaju dovoljno uporišta“. Papa Benedikt XVI. i papa Franjo u više su navrata istaknuli da se Marijina veličina uvijek mora shvaćati u odnosu na Krista, koji je jedini Otkupitelj i Posrednik.

U predgovoru bilješci kardinal Fernández pojašnjava da je dokument odgovor na pitanja i prijedloge koji su Dikasteriju pristizali tijekom posljednjih desetljeća, a koji se odnose na marijansku pobožnost i određene marijanske naslove. Cilj je, piše on, „produbiti ispravne temelje marijanske pobožnosti, jasno odrediti Marijino mjesto u odnosu prema vjernicima u svjetlu Kristova otajstva kao jedinoga Posrednika i Otkupitelja, te pridonijeti ekumenskom dijalogu vjernosti katoličkom identitetu“.

Fernández upozorava i na pojave koje u suvremeno doba, osobito putem društvenih mreža, „siju konfuziju među vjernicima“ promičući neprovjerene teološke tvrdnje, nove pobožnosti ili prijedloge za nove marijanske dogme".

Dokument se posebno osvrće i na naslov „Posrednica“ te izraze poput „Posrednica svih milosti“. Dikasterij ističe da je Krist jedini posrednik, ali priznaje da se pojam posredovanja može rabiti u širem, sudioničkom smislu, kada označava Marijin majčinski zagovor i pomoć. U tom smislu, naslov se može koristiti, ali uz oprez i bez pretjerivanja.

„Neke oznake, poput ‘Posrednica svih milosti’, imaju granice koje ne pogoduju ispravnom razumijevanju Marijina jedinstvenog mjesta“, navodi Mater populi fidelis. „Nitko – pa ni Blažena Djevica – ne može biti sveopći djelitelj milosti; jedini je izvor milosti Bog, koji ju daje po čovještvu Isusa Krista.“

Bilješka naglašava da „Marijina majčinska uloga nipošto ne zasjenjuje Kristovo jedino posredništvo, nego ga očituje u svoj njegovoj snazi“. U tom kontekstu Dikasterij potiče uporabu izraza koji ističu Marijinu vjeru, poniznost i blizinu Kristu, a ne izraza koji bi je prikazivali kao „alternativu Božjem milosrđu“ ili „nužnu posrednicu između čovjeka i Krista“.

Dokument podsjeća da je Marija „Majka koja je svijetu darovala Autora otkupljenja i milosti, koja je stajala postojano podno Križa, trpeći uz svoga Sina i prinoseći bol svoga srca ranjena mačem“. Marijina veličina, naglašava se, ne leži u njezinoj samostalnoj ulozi, nego u „potpunoj otvorenosti Duhu i spremnosti da dopusti da je on preobrazi“.

Zaključno, Mater populi fidelis ističe da pokušaji pridavati Mariji uloge koje bi bile „paralelne Kristovima“ zapravo udaljavaju od njezine prave ljepote; one ponizne, poslušne i majčinske suradnice u Božjem djelu spasenja.

Objava doktrinalne bilješke označuje važan korak u učvršćivanju crkvenoga nauka o ispravnom razumijevanju marijanske pobožnosti i njezina mjesta u teologiji spasenja.