"Voljeti znači poštivati drugoga, tražiti njegovu sreću"

Katehezu pape Franje prenosimo u cijelosti.

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Slušajmo danas dobro katehezu. Poslije ćemo imati nastup članova cirkusa koji će nas malo zabaviti, ali sada budimo pažljivi za katehezu. Nastavljamo naš niz kateheza o manama i vrlinama; i drevni oci nas uče da je, nakon proždrljivosti, drugi "demon" koji uvijek čuči na vratima srca onaj požude. Dok je proždrljivost halapljivost za hranom, ovaj drugi porok je svojevrsna "pohlepa" za drugom osobom, odnosno zatrovana veza kojom se ljudska bića poigravaju, zabavljaju, posebno u području seksualnosti.

Imajmo na umu: kršćanstvo ne osuđuje spolni nagon, ne osuđuje. Biblijska knjiga, Pjesma nad pjesmama, prekrasna je ljubavna pjesma između dvoje zaručnika. No, ova lijepa dimenzija naše ljudskosti nije oslobođena opasnosti, tako da se sveti Pavao već u Prvoj poslanici Korinćanima morao osvrnuti na to pitanje. On ovako piše: ''Općenito se čuje o bludnosti među vama, i to takvoj bludnosti kakve nema ni među poganima'' (5,1). Apostolov prijekor odnosi se upravo na nezdravo upravljanje seksualnošću od strane nekih kršćana.

Ali, pogledajmo ljudsko iskustvo, iskustvo zaljubljenosti. Imamo i ovdje mnogo mladenaca koji su to iskusili. Zašto se ovaj misterij događa i zašto u životima ljudi postoji to iznenađujuće iskustvo, nitko od nas ne zna: to je jedno od najvećih iznenađenja našeg postojanja. Većina pjesama koje čujete na radiju govori o tome: o ljubavima koje blistaju, o ljubavima koje se uvijek traže, a nikad se ne ostvare, o ljubavima punim radosti ili pak onima koje bole do suza.

Ako nije zagađena porokom i manama, zaljubljenost je jedan od najčišćih osjećaja. Zaljubljena osoba postaje velikodušna, uživa u darivanju, pisanju pisama i pjesama. Ne razmišljati o sebi, već o tome kako se potpuno usmjeriti na drugog. A pitate li zaljubljenu osobu zašto voli drugoga, zašto tu osobu voli, ne će naći odgovor: na mnogo načina njegova je ljubav bezuvjetna, bez ikakva razloga. Nije važno ako je ta ljubav, tako moćna, i pomalo naivna: ljubavnik zapravo ne poznaje lice drugoga, sklon je idealizirati ga, spreman je na obećanja čiju težinu ne shvaća. Ovaj "vrt" u kojem se množe čudesa nije, ipak, siguran od zla. Unakazio ga je demon požude, a taj je porok posebno odvratan, barem iz dvaju razloga.

Prije svega zato što uništava odnose među ljudima. Dovoljno je pogledati svakodnevne vijesti, kroniku događaja, kako bismo dokazali takvu stvarnost. Koliko se odnosa koji su započeli na najbolji način zatim promijenilo u otrovne odnose, odnose posjedovanja drugoga, lišene poštovanja i osjećaja ograničenja? To su ljubavi u kojima nedostaje čistoća: vrlina koju ne treba miješati sa seksualnom suzdržanošću. Ta čistoća povezana je s voljom da se drugoga nikada ne posjeduje. Voljeti znači poštivati drugoga, tražiti njegovu sreću, razvijati empatiju za njegove osjećaje, otvoriti se spoznaji tijela, psihologije i duše koji nisu naši, a koje treba razmatrati zbog ljepote koju prenose. To znači voljeti; lijepo je voljeti. Požuda se, pak, svemu tome ruga: plijeni, pljačka, na brzinu troši, ne želi slušati drugoga, nego samo svoje potrebe i zadovoljstvo; požuda smatra svako udvaranje dosadom, ona ne traži onu sintezu razuma, nagona i osjećaja koja bi nam pomogla da mudro živimo. Pohotna osoba traži samo prečac: ne shvaća da se putem ljubavi treba ići polako, a to nam strpljenje, daleko od toga da je sinonim za dosadu, omogućuje da naši odnosi ljubavi budu ispunjeni srećom.

Postoji i drugi razlog zašto je požuda opasan porok. Među svim užitcima čovjeka, seksualnost ima snažan glas. Uključuje sva osjetila; živi i u tijelu i u psihi, i to je lijepo, ali ako se ne disciplinira strpljivošću, ako se ne ostvaruje u odnosu i u vezi koju dvoje pojedinaca pretvara u ples ljubavi, pretvara se u lanac koji čovjeku oduzima slobodu, koji ga veže. Seksualni užitak je miniran, iskvaren pornografijom: zadovoljstvo bez odnosa koji može stvoriti oblike ovisnosti. A ljubav nije ovisnost, već dolazi iz uma, iz tijela, čistoće jednog prema drugome. To je ljepota intimnog seksualnog odnosa. 

Dobiti bitku protiv požude, protiv "instrumentaliziranja" drugoga, pothvat je koji može trajati cijeli život. No, nagrada ove bitke najvažnija je od svih, jer radi se o očuvanju one ljepote koju je Bog upisao u svoje stvaranje kada je osmislio ljubav između muškarca i žene. To ne znači koristiti se jedno drugim, već se ljubiti. Ta ljepota tjera nas da vjerujemo da je bolje zajednički graditi ljubavnu priču nego juriti za avanturama, da je njegovati nježnosti bolje nego priklanjati se demonu posjedovanja, da je bolje služiti nego osvajati. Jer ako nema ljubavi, život je tužna samoća.