Zapis o pobožnoj smrti pape emeritusa Benedikta XVI.

Tekst isprave, koju je prilikom zatvaranja lijesa pročitao ravnatelj papinskih liturgijskih slavlja, mons. Diego Ravelli, donosimo u cijelosti.

U svjetlu Krista uskrslog od mrtvih, 31. prosinca godine Gospodnje 2022., u 9:34 ujutro, kad je godina završila i bili smo spremni pjevati Te Deum za višestruka dobročinstva Gospodinova, ljubljeni pastir emeritus Crkve, Benedikt XVI., prešao je s ovoga svijeta k Ocu. Cijela Crkva zajedno sa Svetim Ocem Franjom molitvom je pratila njegov put.

Papa Benedikt XVI. bio je 265. papa. Sjećanje na njega ostaje u srcu Crkve i cijeloga čovječanstva.

Joseph Aloisius Ratzinger, izabran za papu 19. travnja 2005., rođen je u Marktl na Innu, na području biskupije Passau (Njemačka), 16. travnja 1927. Otac mu je bio policijski komesar i potjecao je iz obitelji poljoprivrednika, u Donjoj Bavarskoj, čiji su gospodarski uvjeti bili prilično skromni. Majka je bila kći obrtnika iz Rimstinga na jezeru Chiem, a prije udaje radila je kao kuharica u raznim hotelima.

Vrijeme njegove mladosti nije bilo lako. Vjera i obrazovanje njegove obitelji pripremili su ga za teško iskustvo problema povezanih s nacističkim režimom, poznavajući klimu snažnog neprijateljstva prema Katoličkoj crkvi u Njemačkoj. U toj složenoj situaciji otkrio je ljepotu i istinu vjere u Krista.

Od 1946. do 1951. studirao je na Visokoj filozofsko-teološkoj školi u Freisingu i na Sveučilištu u Münchenu. Dana 29. lipnja 1951. zaređen je za svećenika, a sljedeće je godine započeo svoju učiteljsku djelatnost u istoj školi u Freisingu. Potom je bio predavač u Bonnu, Münsteru, Tübingenu i Regensburgu.

Godine 1962. postao je službeni stručnjak Drugog vatikanskog sabora, kao pomoćnik kardinala Josepha Fringsa. Papa Pavao VI. imenovao ga je 25. ožujka 1977. nadbiskupom Münchena i Freisinga, a biskupsko je ređenje primio 28. svibnja iste godine. Kao biskupsko geslo izabrao je "Cooperatores Veritatis / Suradnici Istine''.

Papa Montini imenovao ga je i proglasio kardinalom, s naslovom Santa Maria Consolatrice al Tiburtino, u konzistoriju 27. lipnja 1977.

Dana 25. studenoga 1981. Ivan Pavao II. imenovao ga je prefektom Kongregacije za nauk vjere; a 15. veljače sljedeće godine odrekao se pastoralne uprave nadbiskupije München i Freising.

Dana 6. studenoga 1998. imenovan je prodekanom Kardinalskog zbora, a 30. studenoga 2002. postao je dekan, preuzimajući naslov crkve Suburbicaria u Ostiji.

U petak 8. travnja 2005. predslavio je Misu zadušnicu za Ivana Pavla II. na Trgu sv. Petra.

Za Papu su ga izabrali kardinali okupljeni u Konklavi 19. travnja 2005. i uzeo je ime Benedikt XVI. S lože blagoslova predstavio se kao "ponizni radnik u vinogradu Gospodnjem". U nedjelju 24. travnja 2005. svečano je započeo svoju petrovsku službu.

Benedikt XVI. stavio je temu Boga i vjere u središte svoga pontifikata, u neprestanoj potrazi za licem Gospodina Isusa Krista i pomaganju svima da ga upoznaju, posebice objavljivanjem djela ''Isus iz Nazareta'', u tri sveska. Opremljen golemim i dubokim biblijskim i teološkim znanjem, imao je izvanrednu sposobnost razraditi prosvjetljujuće sinteze o glavnim doktrinarnim i duhovnim temama, kao i o ključnim pitanjima života Crkve i suvremene kulture.

Uspješno je promicao dijalog s anglikancima, Židovima i predstavnicima drugih religija; kao i nastavak razgovora sa svećenicima Zajednice svetog Pija X.

Ujutro 11. veljače 2013., tijekom konzistorija sazvanog za redovne odluke o trima kanonizacijama, nakon glasovanja kardinala, Papa je pročitao sljedeću izjavu na latinskom:

''Dobro sam svjestan da se ta služba, po svojoj duhovnoj biti, mora vršiti ne samo djelovanjem i govorom, nego ništa manje trpljenjem i molitvom. No, u svijetu našeg vremena, podložnom brzim promjenama i uznemirenom pitanjima od velike važnosti za život vjere, za upravljanje lađom svetoga Petra i naviještanje Evanđelja potrebna je i određena snaga tijela i duše, koja se posljednjih mjeseci u meni tako umanjila, da je moja nesposobnost za povjerenu mi službu, moram priznati, dosta smanjena. Stoga, svjestan težine ovog čina, izjavljujem s punom slobodom da ja, u službi rimskog biskupa, nasljednika svetog Petra, koja mi je povjerena rukama kardinala 19. travnja 2005., dajem ostavku. Tako da od 28. veljače 2013. u 20 sati Rimska Stolica, Stolica svetog Petra i Konklava za izbor novog vrhovnog poglavara moraju biti sazvane od strane onih kojima to odgovara."

Na posljednjoj općoj audijenciji pontifikata, 27. veljače 2013., zahvalivši svima za poštovanje i razumijevanje kojima je njegova odluka prihvaćena, zajamčio je:

''I dalje ću pratiti put Crkve molitvama i razmatranjem, onom predanošću Gospodinu i Njegovoj Zaručnici koju sam do sada pokušavao živjeti svaki dan i koju bih želio uvijek živjeti.''

Nakon kratkog boravka u rezidenciji Castel Gandolfo, posljednje godine života proživio je u Vatikanu, u samostanu Mater Ecclesiae, posvetivši se molitvi i meditaciji.

Doktrinalno učiteljstvo Benedikta XVI. sažeto je u tri enciklike ''Deus caritas est'' (25. prosinca 2005.), ''Spe salvi'' (30. studenog 2007.) i ''Caritas in veritate'' (29. lipnja 2009.). Crkvi je predao četiri apostolske pobudnice, brojne apostolske konstitucije, apostolska pisma, kao i kateheze izgovorene na općim audijencijama i alokucijama, uključujući one izrečene tijekom dvadeset i četiri apostolska putovanja koja je proputovao po svijetu.

Pred sve raširenijim relativizmom i praktičnim ateizmom, 2010. motuproprijem ''Ubicumque et semper'', uspostavio je Papinsko vijeće za promicanje nove evangelizacije, na koje je u siječnju 2013. prenio odgovornosti na području kateheze.

Čvrsto se borio protiv zločina koje su predstavnici klera činili nad maloljetnicima ili ugroženima, neprestano pozivajući Crkvu na obraćenje, molitvu, pokoru i čišćenje.

Kao teolog priznatog autoriteta ostavio je bogatu baštinu studija i istraživanja temeljnih istina vjere.

CORPUS

BENEDICTI XVI P.M.

VIXIT A. XCV M. VIII D. XV

ECCLESIÆ UNIVERSÆ PRÆFUIT A. VII M. X D. IX

A D. XIX M. APR. A. MMV AD D. XXVIII M. FEB. A. MMXIII

DECESSIT DIE XXXI M. DECEMBRIS ANNO DOMINI MMXXII

Semper in Christo vivas, Pater Sancte!

Živite zauvijek u Kristu, Sveti Oče!