Zaštita maloljetnika. Drugi izvještaj predlaže mjere za sprječavanje zlostavljanja

Efikasan priručnik, sastavljen uz aktivno slušanje onih koji su osobno pretrpjeli zlostavljanje. Riječ je o smjernicama koje bi trebale pomoći crkvenim zajednicama u provedbi „reparativnih mjera“ prateći korak po korak proces prijave i nadajući se njegovom općem pojednostavljenju. Među preporukama navodi se početno „informirano slušanje“, pristup informacijama o vlastitom slučaju te financijska, psihološka i duhovna potpora. Sve to valja popratiti transparentnim službenim izjavama koje priznaju nanesenu štetu i javno preuzimaju odgovornost. To je neprekidno hodočašće – tako je nadbiskup Thibault Verny, predsjednik Papinske komisije za zaštitu maloljetnika, kojega je u srpnju imenovao papa Lav XIV., nazvao misiju koja dobiva oblik u Godišnjem izvještaju o politikama zaštite u Katoličkoj Crkvi, koji je objavljen danas, 16. listopada.

Izravno slušanje žrtava i necrkvenih organizacija
Kao i kod Prvoga godišnjeg izvještaja, studija je sastavljena zahvaljujući također konzultaciji s Grupom za slušanje žrtava Papinske komisije. Sastavljena je na dobrovoljnoj osnovi, a izbor je učinjen na temelju kriterija raznolikosti u smislu dobi, spola i etničke pripadnosti, uključujući četiri globalne regije. Ti su podatci nadopunjeni podatcima koje su prikupile necrkvene organizacije. Među važnim pitanjima utvrđena je potreba Crkve koja više sluša te nedostatak jasnih struktura za prijave i upozorenja.

Reparativne mjere
Prvi dio izvještaja posvećen je reparativnim mjerama u odnosu na žrtve zlostavljanja, utemeljene na „informiranom slušanju“ i primjerene pretrpljenoj šteti. Priručnik namijenjen lokalnim zajednicama predviđa prije svega stvaranje „sigurnosnih prostora“ gdje žrtve mogu podijeliti svoja iskustva, također izravno s crkvenim vlastima. Osim toga, analizira se koncept 'reparacije' koju enciklika Dilexit nos ističe ne samo kao individualnu dužnost, nego kao zajedničku odgovornost cijele zajednice, usmjerenu na promicanje sredine skrbi i međusobnoga poštovanja. Crkva je pak pozvana davati službene izjave koje priznaju prouzročenu štetu i kojima se javno preuzima odgovornost.

Sveobuhvatna potpora
Što se tiče podrške, treba biti usmjerena na osiguravanje stručne potpore i duhovne pratnje žrtava, i to dugoročno. K tomu, valja zajamčiti odgovarajuću financijsku pomoć za troškove nastale kao posljedica zlostavljanja, uključujući medicinsku i psihološku skrb. Priručnik, osim toga, predviđa jačanje zaštite žrtava nametanjem značajnih sankcija onima koji su počinili ili olakšali zlostavljanje. Žrtve ne bi smjele biti ostavljene u neizvjesnosti što se tiče odgovornosti počinitelja zlostavljanja i onih koji su ih olakšali ili prikrili.

Transparentnost i senzibiliziranje
Izvještaj potom ističe temeljnu potrebu za pristupom informacijama o vlastitom slučaju, što je bitan element u procesu ozdravljenja, te potiče na provedbu programa senzibiliziranja usmjerenih na kler, redovnike i vjernike laike kako bi se potaknuo „proces kolektivnog ozdravljenja“.

Pojednostavljeni postupci i jasna komunikacija
Među drugim važnijim rezultatima, komisija ponovno ističe važnost razvoja pojednostavljenoga postupka za smjenu crkvenih vođa uključenih u prošle administrativne radnje i/ili nedjelovanje koji su bili izvor daljnje štete za žrtve/preživjele. Preporučuje se također jasno davanje informacija o razlozima ostavke ili smjene te učinkovita procjena napretka koji su lokalne Crkve i redovničke zajednice postigle u konkretnoj provedbi politika zaštite.

Podupirati "službu zaštite"
Crkvena je zajednica – napominje se u Izvještaju – sposobna promicati veću transparentnost i ostvarivanje institucionalne odgovornosti, u skladu sa zahtjevom pape Franje da se osigura pouzdano izvještavanje o tomu što se događa i što još treba promijeniti, kako bi nadležne vlasti mogle djelovati. Na kraju, ponovno se ističe ključna uloga apostolskih nuncija unutar lokalnih Crkvi, kao potpora i pratnja u "službi zaštite".

Istraživanje lokalnih Crkvi
U Izvještaju se potom razmatraju aktivnosti zaštite u lokalnim Crkvama u više zemalja, među kojim u Italiji, Gabonu, Japanu, Ekvatorijalnoj Gvineji, Etiopiji, Gvineji (glavni grad Conakry), Bosni i Hercegovini, Portugalu, Slovačkoj, Malti, Koreji, Mozambiku, Lesotu, Namibiji, Maliju, Keniji, Grčkoj i Regionalnoj biskupskoj konferenciji Sjeverne Afrike (koja uključuje Alžir, Maroko, Zapadnu Saharu, Libiju i Tunis). Podaci se temelje na analizi informacija prikupljenih putem ad limina postupka Komisije i dopunjenih dodatnim izvorima.

Kontinentalne Crkve
Na globalnoj razini – napominje se u dokumentu – dok neke Crkve na američkom kontinentu, u Europi i Oceaniji pokazuju snažno zauzimanje u reparaciji, uočava se pretjerano oslanjanje na financijsku naknadu, što može ograničiti sveobuhvatno razumijevanje procesa ozdravljenja. Osim toga, brojna područja Srednje i Latinske Amerike, Afrike i Azije još uvijek nemaju odgovarajuće resurse za pružanje potpore žrtvama/preživjelima. Međutim, ističu se i uzorne prakse, primjerice, u Tongi u Sjedinjenim Američkim Državama, Keniji, Malaviju i Gani; te u talijanskoj biskupiji Bolzano-Bressanone.

Rimska kurija, Crkva i društvo
Treći dio dokumenta istražuje odgovornosti Rimske kurije u pitanjima zaštite, promičući interdikasterijski pristup. Izvještaj posebno analizira prinos Dikasterija za evangelizaciju – Odjela za prvu evangelizaciju i nove partikularne crkve, koji podupire lokalne crkvene zajednice na raznim područjima, nadzirući ne samo opću upravu nego i inicijative zaštite.

Četvrti dio dokumenta analizira različite dimenzije Crkve u društvu, ističući inicijative koje promiču prava maloljetnika i ranjivih odraslih osoba. Ovogodišnje izdanje predstavlja pilot metodologiju primijenjenu na laičku udrugu Opera di Maria – Pokret fokolara. Komisija izražava zadovoljstvo nedavnim reformama Pokreta, kao što su osnivanje neovisne Središnje komisije za upravljanje slučajevima zlostavljanja; politika informiranja o seksualnom zlostavljanju; te smjernice za potporu i financijsku odštetu žrtvama.

Inicijativa Memorare
Završni dio dokumenta usredotočuje se na napredak inicijative Memorare koju je Komisija osnovala 2022. godine, i koja je prikupila vezana sredstva od biskupskih konferencija, redovničkih instituta i filantropskih zaklada za potporu Crkvama na jugu svijeta koje imaju manje resursa. Trenutno postoji ​​20 sporazuma za potporu lokalnim inicijativama Memorare diljem svijeta, a dvanaestak ih je u fazi pregovora.