"Zvijezda je sjajna, zvijezda je svima vidljiva i zvijezda pokazuje put"
Papa Franjo je na svetkovinu Bogojavljenja predslavio svetu Misu u Bazilici sv. Petra u Vatikanu. Prijevod njegove homilije prenosimo u cijelosti.
“Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti” (Mt 2,2). To je svjedočanstvo koje mudraci daju stanovnicima Jeruzalema, navješćujući im da se rodio židovski kralj.
Mudraci svjedoče da su krenuli na put, doživljavajući prekretnicu u svojim životima, jer su na nebu ugledali novu svjetlost. Možemo zastati kako bismo razmislili o ovoj slici, dok slavimo Bogojavljenje Gospodinovo u Jubileju nade. Želio bih istaknuti tri karakteristike zvijezde o kojoj nam govori evanđelist Luka: zvijezda je sjajna, zvijezda je svima vidljiva i zvijezda pokazuje put.
Prije svega, zvijezda je sjajna. Mnogi su se vladari u Isusovo vrijeme nazivali “zvijezdama”, jer su se osjećali važnima, moćnima i slavnima. Ali nije njihovo svjetlo – od niti jednog od njih - otkrilo Mudracima čudo Božića. Njihov umjetan i hladan sjaj, plod kalkulacija i igara moći, nije uspio odgovoriti na potrebu za novošću i nadom ovih ljudi koji traže. No, to je učinila druga vrsta svjetla, simbolizirana zvijezdom, koja osvjetljava i grije tako što gori i dopušta da se potroši. Zvijezda nam govori o jedinoj svjetlosti koja svima može pokazati put spasenja i sreće: svjetlosti ljubavi. To je jedino svjetlo koje nas čini sretnima.
Prije svega Božja ljubav, koji nam se postavši čovjekom darovao žrtvujući svoj život. Zatim, poput odraza, onaj s kojim smo i mi pozvani davati se jedni za druge, postajući, uz njegovu pomoć, zajednički znak nade, čak i u tamnim noćima života. Razmislimo o ovome: jesmo li sjajni u nadi, možemo li svjetlom svoje vjere pružiti nadu drugima?
Kao što je zvijezda svojim sjajem vodila mudrace u Betlehem, tako i mi svojom ljubavlju možemo Isusu dovesti ljude koje susrećemo, dajući im spoznati, u Sinu Božjem koji je postao čovjekom, ljepotu Očeva lica. (usp. Iz 60,2) i njegov način ljubavi, sačinjen od blizine, suosjećanja i nježnosti. Bog je bliz, suosjećajan i nježan. To je ljubav! A to možemo učiniti bez potrebe za izvanrednim instrumentima i sofisticiranim sredstvima, već tako da naša srca budu blistava u vjeri, naši pogledi velikodušni u prihvaćanju, naše geste i naše riječi bratske, pune dobrote i ljudskosti. Stoga, dok gledamo mudrace koji pogledom uprtim u nebo traže zvijezdu, zamolimo Gospodina da jedni drugima budemo svjetla koja vode do susreta s Njim (vidi Mt 5,14- 16). ružno je kada netko nije svjetlo za druge.
I tako dolazimo do druge karakteristike zvijezde: vidljiva je svima. Mudraci ne slijede naznake tajnog koda, već zvijezdu koju vide kako sjaji na nebeskom svodu. Oni to primjećuju. Drugi, poput Heroda i pismoznanaca, čak i ne primjećuju njezinu prisutnost. Ali zvijezda je uvijek tu, vidljiva svakome tko pogleda u nebo, tražeći znak nade. Jesam li znak nade za druge?
I ovo je važna poruka: Bog se ne otkriva isključivim krugovima ili nekolicini privilegiranih, nego nudi svoje društvo i vodstvo svakome tko ga traži iskrena srca (usp. Ps 145,18). Doista, on često predviđa naša vlastita pitanja, tražeći nas i prije nego što ga postavimo (usp. Rim 10,20; Iz 65,1). Upravo zato u jaslicama prikazujemo Mudrace s karakteristikama koje obuhvaćaju sve dobi i sve rase – mladog čovjeka, odraslu osobu, starca, sa crtama lica karakterističnim raznim narodima na zemlji – kako bi se podsjetili da Bog traži svakoga, uvijek.
I kako je dobro da o tome danas razmatramo, u vremenu u kojem ljudi i narodi, iako opremljeni sve moćnijim sredstvima komunikacije, kao da su postali manje voljni razumjeti, prihvatiti i susresti jedni druge u njihovoj različitosti!
Zvijezda, koja na nebu nudi svoje svjetlo svima, podsjeća nas da Bog, postavši čovjekom, dolazi na svijet kako bi se susreo sa svakim muškarcem i ženom na zemlji, bez obzira kojoj nacionalnosti, jeziku i narodu pripadali (vidi Dj 10,34- 35; Otk 5,9), i koji nam povjerava isto univerzalno poslanje (usp. Iz 60,3). Poziva nas da zabranimo svaki oblik selekcije, marginalizacije i odbacivanja ljudi, te da u sebi i sredinama u kojima živimo promičemo snažnu kulturu prihvaćanja, u kojoj se od ključanice straha i odbacivanja, radije odabire prostore otvorene susretu, integraciji i dijeljenju; sigurna mjesta, gdje svatko može pronaći toplinu i utočište.
Zato je zvijezda na nebu: ne da ostane daleka i nedostižna, nego naprotiv da njezina svjetlost bude svima vidljiva, da stigne u svaki dom i premosti svaku prepreku, donoseći nadu u najudaljenije i zaboravljene kutke planeta. Ona je na nebu da svojim velikodušnim svjetlom svima kaže da se Bog nikome ne uskraćuje i nikoga ne zaboravlja (vidi Iz 49,15). Zašto? Jer on je Otac čija je najveća radost vidjeti svoju djecu kako se vraćaju kući, ujedinjena, iz svih dijelova svijeta (vidi Iz 60,4), radost vidjeti ih kako grade mostove, čiste staze, traže one koji su izgubljeni i nose na svojim ramenima one koji teško hodaju, da nitko ne zaostaje i da svi mogu sudjelovati u radosti njegova doma.Zvijezda nam govori o Božjem snu: da cijelo čovječanstvo, u bogatstvu svojih različitosti, može doći do formiranja jedne jedinstvene obitelji koja živi skladno u blagostanju i miru (vidi Iz 2,2-5).
I to nas dovodi do posljednje karakteristike zvijezde: da pokazuje put. To je važno za razmišljanje, osobito u kontekstu Svete godine koju slavimo, a u kojoj je jedna od karakterističnih gesta hodočašće.
Svjetlost zvijezde poziva nas na nutarnji hod koji, kako je napisao sveti Ivan Pavao II. oslobađa naša srca od svega što nije ljubav, kako bismo "potpuno susreli Krista, ispovijedajući svoju vjeru u njega primajući obilje njegova milosrđa“ (Pismo onima koji se u vjeri pripremaju slaviti veliki Jubilej, 29. lipnja 1999., 12).
Zajednički hod "tipičan je za one koji traže smisao života" (usp. bula Spes non confundit, 5). I mi, gledajući u zvijezdu, također možemo obnoviti svoju obvezu da budemo muškarci i žene "Života", kako su kršćani definirani u počecima Crkve.
Neka nas Gospodin učini svjetlima koja upućuju na Njega, poput Marije, velikodušni u darivanju, otvoreni u prihvaćanju i ponizni u zajedničkom hodu, kako bismo Ga mogli susresti, prepoznati i klanjati Mu se, i ponovno krenuti od Njega obnovljeni donoseći svjetlo Njegove ljubavi u svijet.