Visokoslabovidne osobe - osobno svjedočanstvo

Katarina Ivkić završila je pedagogiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Nakon fakultetskog obrazovanja radila je u udruzi „Kumulus“ i u Centru za odgoj i obrazovanje „Vinko Bek“. Trenutno volontira u udruzi „Zamisli“ i aktivno traži posao. Bila je i članica „Svjetskog saveza mladih Hrvatska“. Iz ovog kratkog predstavljanja može vam se činiti kako je Katarina sasvim obična djevojka. Međutim, Katarina je visoko slabovidna osoba, što će reći kako bez pomoći drugih teško može obavljati svakodnevne aktivnosti. Za portal Laudato televizije podijelila je neka svoja promišljanja i životna iskustva.

Odrastala je u manjoj sredini. Nije mogla ići samostalno u školu, već su je uvijek vodili roditelji ili prijatelji. Nakon osnovnoškolskog obrazovanja s 15 godina dolazi u Zagreb, što je za nju predstavljalo veliku promjenu. Zbog svoga invaliditeta u Zagrebu je pohađala školu za slijepe osobe. 

Na naše pitanje je li se u Zagrebu susrela s nekim neugodnim situacijama, Katarina odgovara: „Ljudi me često nisu pitali za pomoć, nego su me znali samo uhvatiti ispod ruke i prevesti preko ceste. Bilo bi mi draže da su pitali, a ne da me na silu navlače. Također, neki prolaznici na ulici su mi znali ostaviti novac jer su vidjeli da hodam sa štapom ili da čekam na stanici.“

Nadalje, Katarina smatra kako se u Hrvatskoj svi moramo boriti sami za sebe. „Imam osjećaj da koliko se boriš, toliko i uspiješ u životu“, dodaje.

„Bilo je svakakvih negativnih komentara, poput onih što ćeš ti na fakultetu ili to je previše za tebe, nisi ti za to.“ Na takve i slične komentare nije se osvrtala, iako su je nerijetko doticali na negativan način. Od ostalih poteškoća s kojima se susretala tijekom akademskog života ističe nemogućnost imanja asistenta u Erasmus programu. Organizacija takvog programa koji nije prilagođen osobama s invaliditetom za nju je nelogičan i u neku ruku štetan.

„Voljela bih da, kada se govori o osobama s poteškoćama, da se više razgovara o njihovim talentima, postignućima, životnim ciljevima i mogućnostima koje im se nude. Previše se govori samo o nekim problemima, njihovim nedostacima i izazovima. Treba više govoriti o ljepšim stvarima, a njih svakako ima u izobilju.“

Ova vedra djevojka s nama je podijelila i neke od svojih želja i planova za budućnost. „Željela bih se zaposliti u nekoj nevladinoj organizaciji u Hrvatskoj ili izvan nje. Želim biti korisna ovom društvu i drugima pomagati“, kazala je.

Na njezinom daljnjem životnom putu želimo joj puno sreće i uspjeha.

*Glavni cilj otvaranja naše nove rubrike ''Vrijediš više'' jest pokazati svakoj osobi s invaliditetom (tjelesnim ili psihičkim) da je vrijedna, nezamjenjiva i potrebna društvu u kojem živi. Uz to, svaka osoba posjeduje intrinzično dostojanstvo ljudske osobe i moraju joj biti osigurana sva osnovna ljudska prava. Nastojimo donositi svjetlost u tmurnu svakodnevnicu i boriti se protiv svakog oblika stereotipa i predrasuda, kao i protiv nasilja koje bi bilo usmjereno prema osobama s invaliditetom. Projekt je sufinancirala Agencija za elektroničke medije, iz Fonda za pluralizam.