Vjerske zajednice - sklonište za mlade koji doživljavaju izrugivanje u školi
Iskustvo Terezije i Josipa zoran je pokazatelj vjerske netolerancije u školama, ali i dobar primjer kako postoje pozitivne alternative u takvim situacijama.
Vjerska netolerancija prema kršćanima sve je izraženija, a mnogi smatraju kako je upravo kršćanstvo trenutačno najprogonjenija religija na svijetu. Prema podacima izvještaja "World Watch List 2020", svaki osmi kršćanin u svijetu progonjen je zbog svoje vjere.
Osim ekstremnih slučajeva u kojima se kršćane progoni do smrti, u većem obujmu je prisutan verbalni progon s kojim se kršćani bore u svim generacijama. Osobito traumatično to iskustvo može biti u srednjoškolskoj dobi, koja po mnogim pokazateljima predstavlja najstresnije razdoblje za prosječnog čovjeka.
A upravo iskustvo neodobravanja i verbalnih izrugivanja u školi prošli su Josip i Terezija Tržić. Današnji supružnici svoje iskustvo iz djetinjstva prepričali su u emisiji In Familia Dei. Njihovo iskustvo zoran je pokazatelj vjerske netolerancije u školama, ali i dobar primjer kako postoje pozitivne alternative u takvim situacijama.
Josip je od ranog djetinjstva bio po strani te je često upravo zbog vjere bio izrugivan. Svoju utjehu pronalazio je u molitvenoj zajednici 'Marijine legije', gdje je kroz molitveni život i druženje stekao kakvu takvu kompenzaciju. Ipak, ističe kako, unatoč toj zajednici, nije imao prijatelja kojemu je mogao povjeriti svoje najdublje rane i probleme. Osim u zajednici, podršku je dobivao i u obitelji.
"Majka nas je uvijek odgajala u vjeri. Govorila mi je: 'Ma ne boj se ti Josipe. Nemoj gledati druge, nemoj se obazirati na ono što govore. Ti budi svoj, budi onakav kakav jesi. Onakav kako te Gospodin zamislio. Te majčine riječi su mi dosta pomogle, a i otac je uvijek bio uz mene, moj štit i pomoć. U obitelji sam se osjećao prihvaćeno i to mi je poprilično značilo" – istaknuo je Josip.
Njegova supruga Terezija je maltretiranje i izrugivanje zbog vjere prošla u srednjoškolskoj dobi. Ističe kako joj je danas drago zbog toga, ali da u tom razdoblju nije ni malo uživala te da se ne bi ponovno vratila u taj dio svog života. I ona je, kao i njezin suprug, svoje utočište u mladosti pronašla u molitvenoj zajednici „Marijine legije“.
"Srednja škola je bila teška jer su me izrugivali po pitanju vjere te sam po tome bila obilježena. Bilo je to teško, pogotovo jer sam bila u ranjivoj dobi srednje škole kad je svakom u toj dobi važno da bude prihvaćen od svojih vršnjaka. Nezgodno je kada u svom razredu, u školi, nisi prihvaćen te ne možeš biti ono što jesi. Svakog dana sam iščekivala taj zadnji sat i školsko zvono da mogu otići na Svetu Misu ili susrete zajednice. U tom okruženju sam bila kao doma, ali svejedno nisam, kao ni Josip, imala nikoga s kim bi podijelila svoje najdublje rane i sva ta izrugivanja. Sve sam to nekako proživljavala sama s Gospodinom.
Tek kasnije sam se uspjela otvoriti obitelji i drugima o svemu tome što sam prolazila u srednjoj školi. Da me sad neko pita; ne bih se vraćala u srednju školu, ne vežu me baš najbolja sjećanja. Međutim, htjela bih naglasiti i tu drugu – pozitivnu stranu gdje sam uspjela pronaći utočište. Dobro je znati da si mladi uvijek mogu potražiti utočište u Crkvi. Danas, Bogu hvala, ima stvarno puno zajednica i molitvenih grupa gdje mlada osoba može biti radosna, sretna i prihvaćena. To je ono u biti što svatko od nas i želi" – zaključila je Terezija.
*Cilj otvaranja naše rubrike ''Različiti. Svoji. Jednaki'' jest potaknuti kritičko mišljenje i osvijestiti sveopću populaciju o potrebama i pravima onih najslabijih i najranjivijih među nama, a to su prije svega djeca, samohrane majke s djecom i štićenice domova, a sve u svrhu ostvarivanja i provedbe najviših vrednota ustavnoga poretka. Želimo pokazati kako nasilju nije mjesto u civiliziranom društvu te kako smo ravnopravni u različitosti jer ona nije nešto loše, već različitost obogaćuje svijet u kojem živimo. Isto tako, žene su većinom manje plaćene nego muškarci i teže dolaze do viših pozicija, manje su zastupljena njihova postignuća u medijskom prostoru, na što želimo također ukazati, kao i na predrasude prema muškarcima, npr. kada su oni ti koji trpe nasilje u obitelji i dr. važne problematike. Stoga nam je želja da se i nevladine udruge još više zauzimaju za ravnopravnost spolova i provedbu Ustava Republike Hrvatske. Projekt je sufinancirala Agencija za elektroničke medije, iz Fonda za pluralizam.
