Zdrava uključenost djeteta u život, stop nasilju!

Inkluzija (uključenost) podrazumijeva ravnopravan pristup obrazovanju, društvu i životnim prilikama za sve, bez obzira na spol, nacionalnost, vjersku pripadnost, invaliditet ili socioekonomski status. Inkluzivne zajednice razvijaju kulturu prihvaćanja, tolerancije i međusobnog poštovanja. Inkluzija ne znači samo fizičku prisutnost, već i aktivno sudjelovanje u svim segmentima društvenog života. Uključenost u zdravo društvo od malih nogu narušavaju kućno i vršnjačko nasilje. Bilo da je riječ o verbalnom, fizičkom ili online nasilju (cyberbullying), svaka vrsta ozbiljno ugrožava zdravlje i dobrobit djece. Takvo ponašanje može ostaviti dugotrajne posljedice, poput anksioznosti, depresije, niske razine samopoštovanja, pada školskog uspjeha, mržnje i bijesa. Kako bi se djeci pomoglo da se nasilje prevenira ili lakše prebrodi, važne su radionice koje uključuju rad na nenasilnoj komunikaciji, izražavanju emocija, donošenju pravilnih odluka i podnošenje anonimnih prijava.

Dijete se najzdravije razvija kada su obitelj i škola međusobno povezani i usklađeni u ciljevima. Obitelj pruža emocionalnu sigurnost, škola obrazovanje i socijalizaciju, a zajednica dodatnu podršku kroz različite usluge i resurse. Dijete se najstabilnije razvija kada postoji jasna i pozitivna suradnja između ova dva okruženja. Obitelj je mjesto gdje dijete prvi put stječe osjećaj sigurnosti, pripadnosti i emocionalne podrške, dok škola predstavlja prostor učenja, socijalizacije i izgradnje međuljudskih odnosa. No, ni obitelj ni škola ne mogu same nositi cijelu odgovornost. Upravo zbog toga zajednica mora biti aktivan sudionik u odgoju i zaštiti djece nudeći dodatne resurse, savjetovališta, edukacije za roditelje i preventivne programe koji uključuju sve segmente društva. Zajedničko djelovanje obitelji, škole i lokalne zajednice nužno je kako bi se stvorilo sigurno i podržavajuće okruženje za svako dijete. Kroz povezanost ovih institucija razvijaju se mehanizmi koji omogućuju ranu intervenciju, pravovremenu pomoć i poticanje zdravih obrazaca ponašanja. Zdravo društvo ne gradi se samo pravilima i zakonima, nego i svakodnevnim odnosima, poštovanjem i spremnošću da se pomogne drugima. Djeca koja odrastaju u takvom okruženju imaju veću vjerojatnost da postanu odgovorni, empatični i samopouzdani pojedinci, spremni pridonositi zajednici u kojoj žive. Također, mediji i društvene mreže imaju snažan utjecaj na oblikovanje stavova djece i mladih. Stoga je nužno uključiti i digitalne platforme u kampanje osvještavanja o važnosti nenasilja, tolerancije i međusobne podrške. Pozitivni primjeri, javne poruke i edukativni sadržaji mogu poslužiti kao snažno oruđe u stvaranju odgovornijeg društva. Na kraju, odgovornost za stvaranje sigurnog i podržavajućeg okruženja ne leži samo na institucijama, već i na svakom pojedincu. Svaki roditelj, nastavnik, susjed ili vršnjak može svojim ponašanjem doprinijeti boljoj atmosferi u kojoj se djeca osjećaju prihvaćeno, sigurno i poštovano. Kada se zajednica ujedini oko zajedničkog cilja, zdravog i sretnog odrastanja djece, tada možemo govoriti o društvu koje istinski njeguje vrijednosti solidarnosti, razumijevanja i jednakih prilika za sve. Katoličko učenje snažno naglašava dostojanstvo svakog čovjeka jer je svatko stvoren na sliku Božju. Upravo iz tog razloga svako dijete ima neotuđivo pravo na ljubav, poštovanje, obrazovanje i sigurnost. U središtu kršćanskog života nalazi se poziv na ljubav prema bližnjemu, osobito prema onima koji su ranjivi i nezaštićeni. Djeca, kao najosjetljiviji članovi društva, zaslužuju posebnu brigu i zaštitu, a svaki oblik nasilja prema njima u suprotnosti je s kršćanskim vrednotama. Isus je često isticao važnost djece i postavljao ih kao primjer čiste i iskrene vjere, pozivajući odrasle da se ponašaju s ljubavlju, poniznošću i brigom za one najmanje. Zajednice koje žive vjeru pozvane su aktivno se uključiti u stvaranje sigurnog i pravednog okruženja za svu djecu. Župe, vjeroučitelji i katoličke udruge mogu imati važnu ulogu u promicanju kulture mira, prihvaćanja i razumijevanja među mladima. Kroz vjeronauk, zajedničke molitve i djela milosrđa, djecu se može učiti vrijednostima koje izgrađuju zdrave odnose i potiču na suosjećanje. Također, kršćanski odgoj potiče razvoj savjesti i osjećaja odgovornosti, što doprinosi stvaranju zajednice u kojoj su svi članovi ravnopravni i zaštićeni. Kada gledamo sve aspekte uključivanja, prevencije nasilja i uloge obitelji, škole, zajednice i vjere, jasno je da se zdravo društvo ne stvara samo kroz zakone i pravila, već ponajprije kroz odnose koje gradimo jedni s drugima. Djeca se razvijaju u sigurnom okruženju kada osjećaju da ih se voli, da su prihvaćena i da njihovo mišljenje ima vrijednost. Važno je da odrasli budu uzor u poštovanju, empatiji i odgovornosti, jer upravo kroz primjer učimo najviše.

Na kraju, zajedničkim trudom svih roditelja, odgojitelja, učitelja, duhovnih voditelja i članova društva, možemo stvoriti okruženje u kojem će svako dijete imati priliku za rast u sigurnosti, sreći i dostojanstvu. Zdravo društvo je ono koje ne zaboravlja na vrijednost svakog djeteta i koje, vođeno i ljudskim i duhovnim vrijednostima, gradi temelje za bolju budućnost svih nas.

Izvori:

Katekizam Katoličke Crkve

UNICEF - Smjernice za inkluzivno obrazovanje