Želimo zdravo društvo, a odbijamo graditi na temeljima

Nerijetko se kroz različite medijske narative nastoji sugerirati što je to uistinu važno za boljitak današnjeg društva te koja se to područja moraju popraviti kako bi se i naše društvo mijenjalo. U tim dobronamjernim narativima većinom se - kao svojevrsni "stupovi" našeg društva - nameću političke, gospodarstvene ili, tu i tamo, ekološke teme.

Iako sve te teme jesu važne za boljitak društva, one – same po sebi – nisu temeljne. One su samo dijelovi kuće koja se može srušiti svakog trena jer nije dobro utemeljena. Temelji te kuće kriju se u najvažnijoj sociološkoj zajednici – obitelji.  

Promjena vlasti, bolje gospodarstvene okolnosti, kvalitetnije ceste, smanjenje korupcije...sve su to divne stvari koje mogu utjecati na kvalitetu naših života. Međutim, ako naši pojedinci u svojoj srži nisu dobro "utaboreni", ako oni u svojoj obitelji nisu stekli temeljne vrijednosti o sebi i drugima, teško da će se neke stvari promijeniti na razini cijelog društva. 

Recimo, samo ako iščitamo podatke o djeci koja su odrastala bez očeva doći ćemo do katastrofalnih rezultata. Izdvajamo neke od postotaka: 85% zatvorenika, 80% silovatelja i 90% beskućnika nisu imali prisutne očeve u svojim obiteljima. U moru tih podataka, istaknut ćemo još i da djeca bez očeva imaju 300% veće predispozicije za drogiranje ili korištenje vatrenog oružja.

Brojna druga istraživanja, kao primjerice ona o djeci iz rastavljenih brakova, također pokazuju negativne učinke disfunkcionalnih obitelji. Djeca nakon rastave većinom prolaze kroz bujicu različitih emocija poput ogorčenosti, srdžbe, odbačenosti, tuge, straha...

Takva djeca, nažalost, teško uspijevaju prihvatiti činjenicu da su vrijedna i voljena te češće obolijevaju od psihičkih bolesti, a nerijetko – nažalost – imaju i suicidalne misli. Aračić (2015) u svom radu ističe kako nije ni čudno da su djeca, nakon takvih okolnosti, sklona izgovoriti ovakvu rečenicu: "Ni smrt nije tako teška kao rastava." Psiholozi čak ističu da se dijete stabilnije razvija onda kada mu otac ili majku preminu, nego li kada mu se roditelji razvedu.

Iako bismo o ovakvim podacima mogli naširoko pisati, bit se - u pravilu - ne bi puno promijenila. I dalje je posrijedi jednostavan zaključak da zdrave obitelji stvaraju zdrave pojedince, a zdravi pojedinci stvaraju zdravo društvo.

Dokle god obitelj u kontekstu medija i politike bude svedena na neku marginalnu podrubriku (ako i to), današnje društvo neće prosperirati. Barem ne dugoročno i ne u postotku u kojem bi to moglo. 

Cijelo to stanje današnjeg društva, koje već godinama nastoji svim silama promijeniti kuću koja se u svojim temeljima već odavno srušila, izričito podsjeća na prispodobu iz Isusovog evanđelja: 

"Tko god sluša ove moje riječi i tako čini, mudar je kao i čovjek koji gradi kuću na čvrstoj stijeni. Zapljušti kiša, navale bujice, zapušu vjetrovi i stanu šibati kuću, ali se ona ne sruši jer je izgrađena na stijeni. Naprotiv, tko čuje ove moje riječi, a ne čini tako, jest poput luda čovjeka koji sebi gradi kuću na pijesku. Zapljušti kiša, navale bujice, zapušu vjetrovi i stanu šibati kuću, i ona se sruši. I velika bijaše njezina ruševina.'" (Mt 7, 24-27)

* Cilj rubrike "Zdravo društvo" je promicanje zdravlja i zdravstvenog odgoja, s posebnim naglaskom na promicanje mentalnog zdravlja te prevenciju porasta kroničnih bolesti, stresa, anksioznosti, depresije i nezdravih životnih navika. Želimo raditi na promociji svega onoga što je dobro, poticajno i korisno za ljudsko zdravlje te upozoravati na sve ono što našem zdravlju šteti. Projekt se financira sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Izvori: 

Aračić, P. (2015). 'Djeca iz rastavljenih brakova i obitelji: njihova opterećenja i njihovi brakovi i obitelji', Crkva u svijetu, 50(2), str. 237-251. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/141341

https://www.nolongerfatherless.org/statistics