„Život u gradu ponekad je izgledao poput propadanja u zatvoru“

U današnje vrijeme mnogi napuštaju sela i manja mjesta i odlaze živjeti u gradove. Veliki gradovi nude mnoge mogućnosti zabave, obrazovanja, zaposlenja… ali kriju i mnoge opasnosti. O poteškoćama i nevoljama koje je doživjela živeći u Zagrebu, progovorila je M.S. koja je devet godina provela u našem glavnom gradu. I dok je sve bilo relativno dobro za vrijeme studiranja, ovoj djevojci je život u gradu postao mučan nakon što se zaposlila i prekinula dugogodišnju vezu sa svojim momkom. Od toga trenutka Zagreb za nju više nije bio dom.

“Život u gradu ponekad je izgledao poput propadanja u zatvoru. Isprva sam obožavala veliki grad, privlačila me njegova energija, osjećaj da sam uvijek u središtu zbivanja, jer sve bitno se događa u Zagrebu, zar ne? No, kako su godine prolazile, ono što me isprva veselilo postalo je jako iscrpljujuće. Svakodnevna borba s gužvom, prometom i silnim betonskim blokovima počela me sve više pritiskati, kao da mi polako oduzima dah. Život mi se sveo na onu poznatu kuća-posao. Često bih se vraćala s posla potpuno iscrpljenja i isfrustrirana. Umjesto da se odvažim izaći van, sjesti na tramvaj i odvesti se negdje u prirodu, na Bundek ili Jarun, ili barem prošetati kvartom, ostajala bih u svome stanu, na trećem katu i ‘družila’ se sa serijama i ‘skrolala’ društvenim mrežama.

Osjetila sam kako me taj ritam života doslovno guši. Zagrebački tempo nije mi više davao osjećaj slobode; naprotiv, osjećala sam se zarobljeno u beskrajnom krugu obaveza i brzine. Dugo sam razmišljala o promjeni i tražila način da konačno pronađem svoj mir. Borila sam se s depresivnim mislima - više mi ništa nije imalo smisla. A moj me način života i udebljao (dobila sam 8kg) što je bio dodatni razlog za osjećajem manje vrijednosti. Nezdravo sam živjela, loše sam se osjećala psihički i fizički, ali sve to nisam željela samoj sebi priznati.”

Poticaj da nešto promijeni u svome životu, ova djevojka je dobila nakon odlaska na Sveti Duh, gdje se četvrtkom redovito održavaju Duhovno-duhovite večeri. Tamo je, među ostalim, čula kako svećenik ohrabruje okupljene mlade za promjenom života - na bolje, da slijede Krista i ispune svoju svrhu, svoje poslanje i iskoriste talente koje imaju.

“I tako sam se nakon nekoliko dana intenzivnog razmišljanja odvažila i donijela odluku – selim se u Smiljan, pokraj Gospića. Zašto Smiljan? Tražila sam na internetu gdje bih mogla otići i ovo mjesto činilo mi se jako simpatično. Prijatelji su me čudno gledali, pitali se što mi to treba i zbog čega odlazim iz Zagreba. Ali čim sam stigla u Gospić, osjetila sam olakšanje. Dolaskom u Smiljan, moje stanje bilo je još i bolje. Svako jutro, u miru, bez buke automobila i mase ljudi, osjećala sam kako mi duša napokon dolazi na svoje. Počela sam uživati u jednostavnim stvarima – u prirodi, u tišini, u vremenu koje je sada bilo samo moje. Tek sam tada shvatila da Zagreb, unatoč svemu, nije bio nikada moj dom. Bio je mjesto gdje sam živjela, ali ne i disala, kako se ono kaže, punim plućima. Stoga bih poručila svima: ‘Živite svoje snove’! Nitko drugi ne može unijeti sreću u vaš život ako vam je srce zatvoreno i ako konstantno robujete obvezama, poslu, novcu…to sve dođe i ode”, zaključila je.

*Cilj otvaranja naše rubrike ''Različiti. Svoji. Jednaki'' jest potaknuti kritičko mišljenje i osvijestiti sveopću populaciju o potrebama i pravima onih najslabijih i najranjivijih među nama, a to su prije svega djeca, samohrane majke s djecom i štićenice domova, a sve u svrhu ostvarivanja i provedbe najviših vrednota ustavnoga poretka. Želimo pokazati kako nasilju nije mjesto u civiliziranom društvu te kako smo ravnopravni u različitosti jer ona nije nešto loše, već različitost obogaćuje svijet u kojem živimo. Isto tako, žene su većinom manje plaćene nego muškarci i teže dolaze do viših pozicija, manje su zastupljena njihova postignuća u medijskom prostoru, na što želimo također ukazati, kao i na predrasude prema muškarcima, npr. kada su oni ti koji trpe nasilje u obitelji i dr. važne problematike. Stoga nam je želja da se i nevladine udruge još više zauzimaju za ravnopravnost spolova i provedbu Ustava Republike Hrvatske. Projekt je sufinancirala Agencija za elektroničke medije, iz Fonda za pluralizam.