Molimo Te, daj nam pameti da Te probudimo u sebi i osvjedočimo se da si Ti LJUBAV
Spominješ kako si zaprjetio vjetru rekao moru: 'Utihni! Umukni!' I smiri se vjetar i nasta velika utiha....
Gospodine,
ovo što danas
slušamo u evanđelju,
kako si zaprijetio
vjetru i rekao moru:
'Umukni! Utihni!'
A vjetar se
smjesta smiri i
nasta velika utiha.
To se korisno može
upotrijebiti u našoj
svakodnevnici.
Koja se doima kao
uzburkano more.
Prekrivaju nas
valovi problema,
nerješivih pitanja.
Misli na ovo,
računaj s onim!
Obveze i termini
nas izluđuju.
Čini nam se da
se utapamo u
svim tim brigama.
A Ti? Gdje si Ti?
Čini nam se da
Ti ništa ne vidiš
i da si zaspao.
Molimo Te,
daj nam bar toliko
pameti da Te kao
ovi iz evanđelja
probudimo u sebi.
I da se osvjedočimo
da si Ti LJUBAV
koja nad nama bdi
i čuva nas kao malo
vode na dlanu Svoje ruke.
Amen!
Od srca p. Luka (Po evanđelju dana: Mk 4, 35-41)