Braniteljima na dar

Domovino mila, Bog nam tebe dade,
Od stoljeća sedmog, dušman nam te krade.
Branili su tebe, knezovi do danas,
Kraljevi i narod, ginuli su za nas.

Ljudevit te ne da, Tomislav se brine,
Na tom brdu Gvozdu, Petar Svačić gine.
Tatari te tuku, tjeraju ti liske,
Patila si za nas, i kod one Bliske.
 
Cijelila si rane, Krbavskoga polja,
Pao je i Mohač; čija je to volja?
Veliki je Zrinski, život za te dao,
Hrabar, Bogu vjeran, za slobodu pao.
 
Gospa ti je naša, pomoćnica bila,
Kod Dubice i Sinja, bila moćna vila.
Ljubila je uvijek, ovaj komad malen,
Čuvala te brižno, kao dragi kamen.
 
Trpjela si tada, Rakovičku bunu,
Držala si čvrsto, svoju svetu krunu.
Bila si i svjedok, teškog Križnog puta,
Primila sva tijela, unutar svog skuta.
 
Plakala si opet,  kad Vukovar je pao,
Čula si i onaj, u Škabrnji jao.
Branili su tebe, kad je bio Bljesak,
Došla je Oluja, za slobodu pljesak.
 
Branili su tebe, to je bila dika,
Braniteljem biti, ponosna je slika.
Brani i ti sada, Domovino mila,
One što učine, da si Domovina.
 
Branitelji hvala, što ste sebe dali,
Za dom i slobodu, vi ste mrtvi pali.
Branitelji hvala, što trpite i danas,
Teret toga rata, što nosite za nas.
 
Na kraju ću kao, Šubić Zrinski reći,
Da vas dajem Bogu, koji je najveći.
Ponosim se vama, uzori hrvatstva,
Budite i dalje, predziđe kršćanstva.
 
U Zagrebu 18. studenog 2012.