Ponekad se divim
'Divim se tome što ni jednom do sad proljeće nas preskočilo nije'
Ponekad se divim
lišću što pada,
što kiti pute
tepihom nježnim.
Ponekad se divim
sivilu kiše
što za vrat kapa
s tuđeg kišobrana.
Divim se ponekad
i jakom vjetru
i mećavi snježnoj
od koje ruke mrznu.
I kratkome danu,
se ponekad divim
i praznim ulicama
i još koječemu.
Da svemu se tome
ponekad divim,
no iznad svega
divim se jednom.
Ma koliko tmurna
bila ova jesen,
ma koliko hladna
bila ova zima.
Divim se tome
što ni jednom do sad
proljeće nas
preskočilo nije.