Pavlini – monasi koji su ostavili neizbrisiv trag u hrvatskoj povijesti

Pavlini – monasi koji su ostavili neizbrisiv trag u hrvatskoj povijesti

Tijekom više od pet stoljeća svoga života i djelovanja u Hrvatskoj, gotovo da i nema područja ljudskog života u kojem pavlini nisu ostavili duboki i neizbrisiv trag.

12-Kamensko-pavlini.jpg
Autor
stopabortus.com/Laudato/D.T.
Fotograf
hkv.hr
Objavljeno:
 
15.01.2022 14:16

 

Crkva danas slavi svetog Pavla pustinjaka, zaštitnika pavlina, prvaka među poniznim i pobožnim ljudima koji su odlučili ostaviti sve što imaju te poći za Isusom. Bog mu je podario 113 godina ovozemaljskog života, od čega je 99 godina proživio upravo u pećini u pustinji. Živio je strogim pustinjačkim životom u maloj Tebanskoj oazi, izbjegavši rimskom progonu kršćana. Cijelo je stoljeće postio, molio, razmatrao Božju riječ, družio se sa sv. Antunom opatom, tvoreći zajedno s njim početke velikog eremitskog pokreta, koji će kasnije prerasti u samostansko monaštvo.

Njegov životopis napisao je sv. Jeronim, svetim ga je proglasio papa Gelazije u V. stoljeću, zaštitnik je pustinjaka, isposnika, pokornika, monaha, siromašnih (živio je od pola kruha dnevno) i samaca, te onih napastovanih zlim duhom. Slavi se 15. siječnja, kad se njemu na čast blagoslivljaju i djeca, jer je sam bio dijete u vrijeme svog bijega u pustinju. Nebeski je zaštitnik egipatskih Kopta; na mjestu njegova života podignut je velebni samostan a njegov je grob u pećini pod zemljom vrlo posjećeno hodočasničko mjesto susreta i stalne molitve. Nadahnuti njegovim asketskim životom, ustrajnošću i pokorom, mnogi su ga zaželjeli nasljedovati, pa tako i mađarski i hrvatski pustinjaci s početka XIII. stoljeća.

Osnivanje reda

Blaženi Euzebije Ostrogonski službovao je kao svećenik-kanonik pri stolnoj crkvi u Ostrogonu, sve do tatarske navale i opustošenja, kad se odlučuje povući u osamu i posvetiti svoj daljnji život molitvi i žrtvi. U jednom viđenju Bog mu pokazuje mnoge male plamenove, koji zasebno gore, kako se polako ujedinjuju u jedan veliki oganj. Tražeći odgovore, shvatio je da je njegovo poslanje okupiti raspršene pustinjake koji su samotno živjeli Evanđelje, i ujediniti ih u jednu uređenu monašku zajednicu. Naišao je na mnoge pustinjake, u gorama i pećinama. Sabravši ih i organiziravši, dao im je naziv Pustinjaci Svetog Križa. Blaženi Euzebije štovao je Majku Božju i svete pustinjake iz prošlosti te su njegova subraća 1308., dobivši konačnu potvrdu od Svete Stolice, prozvala svoju samostansku obitelj Redom svetog Pavla prvog pustinjaka. Pavlini žive Pravilo sv. Augustina. Već za života Oca utemeljitelja (+1270.), pavlini su pristigli u Hrvatsku, gdje su, do ukinuća 1786., podigli 43 samostana i redovničke rezidencije, svetišta, hospicije, škole. Vrlo su zaslužni za očuvanje vjere i uzdignuće kulture u hrvatskoj povijesti.

Pavlini danas

Središnjica reda nalazi se u poljskom nacionalnom marijanskom svetištu Jasna Gora (Czestochowa), gdje pavlini čuvaju čudesnu ikonu Majke Božje Jasnogorske, tzv. 'Crne Gospe' (IV. st.) koju godišnje posjete i pred njom mole milijuni hodočasnika. Pavlini su danas jedan od brojčano najmanjih redovničkih zajednica: oko 500 redovnika nastanjuje 70 samostana, uglavnom u Europi, ali i u Americi, Africi i Australiji. Redovnička formacija održava se u Poljskoj.

Pavlini su uvijek čitali 'znakove vremena' te su tijekom povijesti prolazili mnoge etape otkrivanja svoga identiteta i karizme. Isprva monasi, uključuju se u edukaciju naroda kroz školstvo i poljoprivredu; aktivni su u protureformaciji, gube mnoge drevne samostane u naletima raznih vojski, mnogi mučenici svojom krvlju rose bijele habite. U Hrvatskoj otvaraju prvu gimnaziju i fakultet u Lepoglavi, poznati su pisci, slikari, glazbenici, profesori, biskupi. Danas, kao i onda, promatrajući svijet i događaje, aktivno sudjeluju u novoj evangelizaciji, kroz razne crkvene pokrete i udruge.

Karizma i poslanje reda

Karizma reda i poslanje očituju se ponajviše u vođenju svetišta Majke Božje Marije, u kojima stoje na raspolaganje hodočasnicima, moleći zajedno s njima, ispovijedajući, duhovno vodeći duše. Karizmu ispovijedanja i duhovnog vodstva, kao i organiziranja duhovnih obnova, pavlini baštine još od svetog patrijarha Pavla Tebanskog, koji je danima razgovarao sa svojim pustinjačkim subratom Antunom. Konstitucije reda dodaju kako su Pavlini pozvani s Marijom i po Mariji svjedočiti Kristovu ljubav i milosrđe onima u velikim životnim potrebama, te se ovo trude postići svojom redovitom korskom molitvom, danima posta, njegovanjem kontemplacije u samoći i sudjelovanjem u humanitarnim i karitativnim oblicima pastorala danas.

U prilikama današnjice pavlini mole i rade i u smislu posebnog apostolata obrane i zaštite nerođene djece u opasnosti pobačaja. Tako su u Varšavi 1987. pokrenuli veliku molitvu Duhovnog posvojenja, iz koje se razvilo mnogo plemenitih djela, molitvenih zajednica, pokreta i inicijativa 'za život', koje su u nas ujedinjene u udruzi Betlehem, koja vodi i kuće samohranih majka i djece 'Obitelj sv. Josipa'.

Bratovština sv. Anđela Čuvara još je jedno djelo koje se oslanja na pavlinsku tradiciju, probuđeno u današnje vrijeme za one vjernike koji se na osobit način žele predati anđeoskoj zaštiti i štovanju naših duhovnih čuvara, pratitelja i prijatelja, povezujući se tako i s pavlinima, sudjelujući u zaslugama njihovih molitava i dobrih djela. Pavlini su osnovali i Pokret za predbračnu čistoću, nazvan 'Mladi Srca Marijina'. Ženski ogranak reda postoji samo u Mađarskoj i klauzurnog je, dakle zatvorenog tipa.

Pavlini među hrvatskim narodom

Najpoznatiji pavlinski samostani u Hrvatskoj bili su: Hrvatska Dubica, Remete, Lepoglava, Kamensko, Sveti Petar u Šumi, Svetice, Crikvenica, Novi Vinodolski, Križevci, Senj, Petrova Gora, Modruš, Baška. Također, ovaj red dao je brojne poznate umjetnike, povjesničare, biskupe, propovjednike poput Nikole Bengera, Ivana Belostenca, Ivana Rangera, Hilariona Gašparottia, Ivana Krištoloveca, Martina Borkovića, Tituša Brezovačkog, Juraja pl. Utišinovića Martinuševića. Radili su na dobrobit duša i društva u kojem su živjeli.

Brojne biblioteke, ljekarne, škole, gospodarstva, tvornice, crkve i kapele svjedoče i danas o ljubavi pavlina prema hrvatskom puku, što je, između ostalog, dovelo i do njihova ukinuća od strane cara Josipa II. Austrijskog, 1786. Nakon ovog žalosnog čina te pljačke i uništavanja koja su uslijedila, pavlini nestaju i povlače se u jedina dva preostala samostana, u Poljsku. Iako su u vrijeme II. svjetskog rata neko vrijeme boravili u Mariji Bistrici, ipak se konačno vraćaju u Hrvatsku, u Karlovac (Kamensko) 1972., na poziv blagopokojnog kardinala, sluge Božjega Franje Kuharića. Domovinski rat ponovno ih čini prognanicima, ali sa zgarišta kamenskog samostana nakon rata podižu se nove snage i ponovno se obnavljaju, služeći danas u župama pri četirima postojećim samostanima. 

Hrvatska pavlinska viceprovincije danas broji dvadesetak redovnika. Središte se nalazi u Kamenskom, Karlovac. Preostala dva samostana nalaze se u Sv. Petru u Šumi, središnja Istra, te u Sveticama, kod Ozlja.

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Istinito, lijepo i dobro