Sveti Petar Veronski - svećenik, dominikanac i mučenik

Sveti Petar Veronski - svećenik, dominikanac i mučenik

Gospodin ga je obdario darom čudesa i proroštava pa je i na taj način srca mnogih zalutalih vratio natrag u luku istine.

petar.jpg
Autor
sveci.net/Laudato/M.S.
Objavljeno:
 
06.04.2020 09:54
Petar se rodio u Veroni 1206. godine u obitelji koja je i sama bila zaražena dualističkom herezom o dvama počelima, protiv koje će se on tako vatreno boriti. Kad je Petru bilo 7 godina, jedan ga je rođak pitao što uči u školi? Petar je odgovorio Vjerovanjem što je ondje napamet naučio. Rođak je počeo govoriti kako je zli bog stvorio materijalni svijet, ali je Petar pametno branio nauk da je samo jedan Bog i da je on sve stvorio: i duhovni i materijalni svijet te da je sve stvoreno dobro.
 
Petar je kasnije nastavio studije na Sveučilištu u Bologni te je ondje g. 1221., još za života sv. Dominika, stupio u dominikanski red. Od 1232. do 1234. nalazimo ga u pastoralnom radu u Milanu i Veneciji. Ljetopisci i njemu pripisuju osnivanje Društva vjere i Marijinih bratovština. Ta su udruženja u ono doba nastajala uz mnoge dominikanske samostane, a odlikovala su se promicanjem vjerskoga života te obranom od tadašnjih krivih katarskih nauka.
 
Svetac je djelovao kao propovjednik i branitelj prave vjere u Camu, Rimu i Firenzi. U Firenzi je prijateljevao sa sedam svetih osnivača reda Slugu BD Marije, a latio se i duhovnog vodstva redovnica. Njegova revnost tjerala ga je na nove apostolske pothvate, pa je tako raširio svoju djelatnost po čitavoj sjevernoj Italiji, osobito u Mantovi, Paviji, Bergamu i Ceseni. Nakon što je vršio službu priora u dominikanskim samostanima u Astiu i Piacenzi, došao je u Milano, koji će postati glavnim poprištem njegova djelovanja. Tu je svojim jasnim, uvjerljivim propovijedima pridobio srce puka. Priređivao je i javne rasprave s krivovjercima, pobijajući njihove zablude. Gospodin ga je obdario i darom čudesa i proroštava pa je i na taj način srca mnogih zalutalih vratio natrag u luku istine.
 
Od pape Inocenta IV. dobio je poseban nalog da se bori protiv krivovjernih nauka. On je taj nalog ozbiljno shvatio, a predosjećao je što ga zbog toga čeka. Rekao je: "Sigurno znam da su moju smrt već uglavili heretici i da je novac za nju već pripravljen. No neka čine ono što vjeruju. Ja ću se boriti još više kad budem mrtav nego što mogu sada dok sam živ." U stvari, zavjera mu je već i bila pripremljena. I kad se na Bijelu nedjelju iz Coma vraćao u Milano, bio je zatečen i mučen. Sve je išlo tako brzo, da nije bilo mnogo vremena do konačnog završetka. Svetac je u mukama molio Vjerovanje. Tijelo mu je brzo preneseno u Milano, gdje su ga pobožni vjernici dočekali u trijumfu.
 
Narod je mučenika odmah počeo zazivati i štovati kao sveca. Po njegovu zagovoru dogodiše se čudesa i uslišanja. Naročito je spomena vrijedno obraćenje krivovjernog biskupa Danijela da Giussana, koji je potajno kovao spletke protiv mučenika, a i jednoga od njegovih ubojica, koji se zvao Carino. Obojica su poslije obraćenja stupila u dominikanski red, te činila pokoru za svoje grijehe i zablude.
 
Papa Inocent IV. dao je odmah povesti postupak za Petrovu kanonizaciju, koji se odvijao munjevitom brzinom. I već je 9. ožujka 1253. - tek 11 mjeseci nakon mučenikove smrti - sam Inocent IV. proglasio ga najsvečanije na trgu pred dominikanskom crkvom u Peruggiji svecem. Bulom Magnis et crebris od 24. ožujka iste godine Papa ga je kao mučenika uvrstio u popis svetaca te odredio da se njegov blagdan svetkuje 29. travnja. Dominikanci su počeli nešto kasnije posvuda skupljati milostinju da podignu dostojan spomenik svome mučeniku. Skupivši novac zadužili su godine 1336. slavnog kipara iz Pise Giovannija Balduccija da izradi svečev nadgrobni spomenik po uzoru onoga na grobu osnivača reda u Bologni. Spomenik je bio gotov godine 1339., a ubraja se među remek-djela skulpture talijanske gotike.
 
Dominikanci su posvuda širili štovanje svoga mučenika. Neki gradovi izabraše ga za svoga zaštitnika, pa se njegov blagdan u njima slavio kao zapovijedani. Tako je to bilo u Veroni, Vicenzi, Cremoni, Camu, Piacenzi, Ceseni, Spoletu, Recanatiju i Rietiju. Zanimljivo je da su ga u nekim gradovima izvan Italije i obrtnici počeli zazivati kao svoga zaštitnika, tako postolari na Mallorci, tkalci u Manresi te tvorničari piva u Kölnu. Na svečev blagdan u nekim se mjestima običavala blagoslivljati s njegovom relikvijom voda, kao obrana protiv raznih bolesti, te grančice maslina i palmi protiv groma i nevremena.
 
U jednom pismu koje potječe iz godine mučeništva svetog Petra, a autor mu je Španjolac Roderico de Atencia, spominje se "da mučenik u mukama nije uzdisao, nije se branio, nije pokušavao pobjeći, već je sve podnosio hrabro, opraštajući dobrohotno onome koji ga je ranjavao, moleći za njega ruku uzdignutih prema nebu i ponavljajući jasnim glasom: 'Gospodine, u ruke tvoje predajem duh svoj' - Kristu raspetome i uskrslome predade svoju neokaljanu dušu". Ovom se Svecu obraćaju vjernici za pomoć od svih vrsta glavobolja i ozljeda glave.

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Istinito, lijepo i dobro

Još iz rubrike: