Subotnja tišina
Zemlja se prestrašila i zašutjela jer je Bog u tijelu usnuo i probudio pomrle od početka svijeta. Bog je umro u tijelu i oživio podzemlje.
Konačno, Gospodin je našao svoj mir u tišini groba. Cijelog svog javnog nastupa Isus je bio okružen mnoštvom, radio je, djelovao, a zadnjih dana bio je izložen strašnim mukama i poniženjima. Za života je rekao da nema kamo bi glavu naslonio. Sada u samoći groba našao je kamen na kojemu može nasloniti svoju glavu, na kojemu može počivati cijelo Njegovo tijelo. Gospodin sada može mirno počivati.
U jednoj drevnoj propovijedi na Veliku subotu piše: ''Što je ovo? Velika tišina na zemlji, velika šutnja i samoća, velika smirenost, jer Kralj spava. Zemlja se prestrašila i zašutjela, jer je Bog u tijelu usnuo i probudio pomrle od početka svijeta. Bog je umro u tijelu i oživio podzemlje.''
Naša Presveta Majka također može nakon svega odahnuti. Duboko u svojoj nutrini osjeća da je to bila volja Očeva. Mač boli proboo joj je do dna dušu. Tih dana proživljavala je zajedno sa svojim Sinom strahotu muke. Vratila se u svoj dom i o svemu može razmišljati. Njezina bol je prevelika.
Učenici su se razbježali. I oni također mogu odahnuti. No, u njih se uvukao strah i tjeskoba. Što će s njima biti? Isusa više nema. Što im ostaje nakon svega? Komu se okrenuti i povjeriti? Jedino što im ostaje jest zaključani prostor u kojemu će čekati i osluškivati kako će se događaji dalje odvijati. Neki će pokušati pobjeći od svega i vratiti se svojim kućama.
Gospodine, započeo si svoj zemaljski život u pastirskoj betlehemskoj pećini. Dovršio si ga položen u kalvarijskoj grobnoj pećini. U te dvije zgode bio si nam najbliži. Betlehemska nemoć i kalvarijska patnja pokazuju koliko si s nama u našoj nemoći i patnji.
Proživljavam, Gospodine, tišinu Velike subote. Sve je dovršeno, sve je ispunjeno. Sada mirno počivaš u grobu. Hvala za Tvoju Majku koja Te je pratila i bila uza Te. Hvala i za one druge koji su imali hrabrosti ići za Tobom unatoč svima koji su bili protiv Tebe. Sada Tvoja Majka, i naša Majka koju si nam ostavio za Majku, u tišini i boli razmišlja o svemu. No, domalo ćeš doći k Njoj uskrsnuo i proslavljen. Bit će to susret radosti i sreće koji se može dogoditi samo između majke i njezina djeteta. Molim Te, Gospodine, za sve majke koje trpe zajedno sa svojom djecom i s njima nose njihove životne križeve. Daj im snage i hrabrosti. Pomozi im da ne klonu. Njihova ih djeca trebaju.
Učenika nema. Pobjegli su. Strahuju i dršću zatvoreni i zaključani. Znam da se ne ljutiš na svoje učenike. Znao si da će se razbježati. Jedan od njih Te je izdao, a drugi zatajio. I ja sam često poput njih. Ostavljam Te, zatajujem, nevjeran sam, nepouzdan… Molim Te, Gospodine, da večeras u Uskrsnom bdjenju doživim radost tvoga uskrsnuća. Prožmi me tom radošću da nikakva tuga na zavlada mnome.
Poticaj
Pokušat ću doživjeti tišinu Velike subote. Iako se pripremam za Uskrs, nastojat ću sačuvati nutarnji mir. Ispovjedio sam se i time je zavladao mir u mojoj nutrini. Ako imam priliku, pohodit ću Isusov grob i provesti koji trenutak u tišini pred tajnom Isusove smrti. Sjedinit ću se s Presvetom Djevicom i proživljavati Njezinu samoću. Uočit ću svoje strahove koji me priječe da budem Božji. Večeras ću radosno i oduševljeno sudjelovati u Uskrsnom bdjenju.