Sveti Pio X.
Papa Pio X. (Giuseppe Melchiore Sarto) rođen je kao drugo od desetero djece općinskom službeniku Giambattisti Sartu i njegovoj vjernoj ženi Margareti. Bilo je to 2. lipnja 1835., a odmah sutradan kršten je u župnoj crkvi.
Išao je mjesnu školu, dok ga je u latinskom jeziku vrlo rano počeo poučavati kapelan, don Luigi Orazio, a kasnije se upisao u gimnaziju u Castelfrancu, gdje je završio četiri niža razreda idući u školu i natrag pješice.
Kao mladi hodočasnik rado je hodočastio u obližnje svetište Majke Marije, Cendrole, te se ondje pobožno i žarko molio. Mletački patrijarh, kardinal Jacopo Monico, i sam rodom iz Riesea, priopćio je generalnom vikaru u Trevisu da je u padovanskom sjemeništu za mladoga Sarta osigurao besplatno mjesto. Kardinal sigurno nije ni slutio da je to učinio budućem papi.
Pošao je na daljnje školovanje u Padovu, u zavod koji je bio poznat u cijelom onom kraju. Dvije godine studirao je klasične jezike i književnost, isto tako filozofiju, a onda tijekom četiri godine svetu teologiju. U zavodu se isticao i pobožnošću i marljivošću, pa je tijekom četiri godine obavljao službu prefekta skupine studenata toga učilišta. Kad mu je umro otac, neki su mu tada savjetovali da iziđe iz sjemeništa, nađe dobro zaposlenje i na taj način pomogne majci i mladoj braći i sestrama. Mladi bogoslov nije prihvatio taj savjet, a odbacivala ga je i njegova majka, koja je svim srcem željela da on postane svećenik.
Sarto je 18. rujna 1858. u Castelfrancu bio zaređen za svećenika. I sada će se dogoditi ono što se može nazvati svojevrsnim čudom. On će se u pet etapa, svaka točno po 9 godina, polako penjati iz službe u službu. Po 9 godina bit će kapelan u Tombolu, župnik u Salzanu, kanonik u Trevisu, biskup u Mantovi i patrijarh u Veneciji. Iz grada na lagunama poći će kao kardinal izbornik u konklave te iz njih izići kao papa Pio X., osjećajući se satrven bremenom što ga mora nositi. Bio je svestran, sposoban i nadaren za svaki crkveni posao. Sveti je Pio X. možda najviše zadužio Crkvu dvjema odredbama: Dekretom o čestoj, čak dnevnoj pričesti te Dekretom o ranoj pričesti djece. Prvi je Dekret bio potpisan 20. prosinca 1905., a drugi 15. rujna 1906., kad je rekao da se I. dekret ne odnosi samo na odrasle, nego i na djecu. Pio X. se kao papa u nekoliko dokumenata veoma založio i za katehizaciju, osobito u enciklici ''Acerbo nimis'' od 15. travnja 1905. dao je prirediti novi Rimski katekizam za rimsku crkvenu pokrajinu, ali koji se proširio po cijelom svijetu. Istim se žarom založio i za obnovu crkvene glazbe. Papa Pio X. umro je shrvan naporima i bolešću, utučen zbog izbijanja rata, rano ujutro 21. kolovoza 1914., u 80. godini života te nakon 11 godina pontifikata. Deset godina kasnije pokrenut je postupak za njegovu beatifikaciju. Kad je sretno priveden kraju, mogao ga je papa Pio XII. 3. lipnja 1951. proglasiti blaženim, a već 29. ožujka 1954. svetim.
