Franjo - veliki čovjek malenosti

Onda je tek mogao čuti svakog brata do sebe. Slušanje uvijek vodi razumijevanju, a  razumijevanje prihvaćanju. Nije tražio za sebe ništa. Ništa za sebe! O sebi je tvrdio da je ´neznalica i nedoučen´ (Pismo Redu, 39).

I onda je mogao vidjeti svijet bratski. Za Franju je svijet bio eksplozija ljubavi, prigoda za činiti dobro, iskazati ljubav, dovesti svakoga Kristu. On je riječ preveo u djelo. Susret s Gospodinom učinio je plodonosim za mnoge.  Istinski susreti nas potpuno mijenjaju. Oni život iz korijena preobražuju. Oni su onda jedina polazišna točka.

Franjo je htio biti poznat, veliki, vitez i tako osvojiti svijet. Životni princip viteza tada bijaše izražen u riječima: ´Duša Gospodinu, život kralju, srce gospođi, a čast meni.´ Ali nakon što je susreo Krista i dao mu život tek je onda njegov život postao istinski poznat svijetu. Tek je onda postao veličina i inspiracija stoljećima. Postao je brat svima.

Ne tražiti ništa za sebe, obući se u jednostavnost, odbaciti materijalnost i biti svjedok ljubavi koja mijenja svijet. Franji je Krist bio polazišna točka svega. Neka bude i nama! Stalno je upućivao na skromnost, poniznost, poštenje i mir među nama i prema svima. Jedan od Franjinih sinova nakon puno stoljeća izreče to nježno: ´Budimo blagi prema ljudima. Osobito prema onima koji nas svednevice okružuju i koji su nam blizu. Naša blagost neka nema uvjeta. Budimo blagi zbog sebe i zbog drugih. Život je počesto i previše grub da bi mu bila potrebna još i naša grubost. Naš poziv je da svojom blagošću umanjimo njegovu grubost.´

Ako iznova otkrijemo ovu veličanstvenu dimenziju brata našega Franje, onda ćemo zaista razumjeti sebe kao pridošlice i putnike, hodočasnike na putu prema domovini koja nije ograničena. Postajemo onda Franjina braća. I Franjo je počeo u malom mjestu, malom krugu ljudi. Možemo i mi živjeti tako da će nam se drugi pridružiti i oni će željeti s nama sudjelovati u novom svijetu blagosti i radosti, jednostavnosti i pravednosti, nesebičnosti i dobrote.