Gdje su proroci i pjesnici?

Ako si slobodan, napadaju te. Ako slobodno govoriš optuže te. Ako slobodno djeluješ interesi te kritiziraju. Ako nisi podoban ismijavaju te do desetog koljena jer si opasan za sustav. Zašto tako? Partije, iako možda različitih podrijetla, postale su dio mentaliteta, načina djelovanja, ''jedinog mogućeg'' načina vladanja. Time je slobodi određena ograničena definicija.
 
Mnogi se rugaju, pa ruganjem postanu promatrači koji ne sudjeluju ni u čemu. Mandat izvršavanja građanskih obveza znači da ne možemo biti prolaznici koji se rugaju procesu politike bez preuzimanja odgovornost. Biti uključen jest biti odgovoran. A kada si odgovoran, onda naše civilne obveze znače da naše izabrane dužnosnike moramo smatrati odgovornima za svoje postupke. Mijene su uvijek znak ozbiljnog pristupa odgovornosti jer odgovornost treba imati iste zahtjeve prema svima. Ona ne ponavlja pogreške i grijehe prošlosti. Istost je uvijek režimska. Potrebni su napori svih da stvorimo istinsku zajednicu, a ne samo polovice. Polovicom neodgovornim dobijemo neodgovorne mandate. Većine su relativni pojam i maloga.
 
Biblijska vječna tema je politika pravednosti i milosti. Kako ju prepoznati danas? Imali ona šanse? Pravednost je suprotna totalitarnom. Totalitarizma je očito previše. On nikada nije trpio dignute glave. Svaki totalitarni režim se plaši umjetnika i proroka. Prorokov  je poziv zadržati na životu službu mašte, predlagati budućnosti koje su alternativne sadašnjem životu nesretnih. Vremena su uvijek imala takve pjesnike i proroke. Englezi su imali svog Thomasa Morea, Nijemci svog Bonhoeffera, Hrvati Stepinca. Čini se da su oni i jednima i drugima i trećima prebrzo prestali biti inspiracija u odlukama, a ostali lijepi citati na papiru.
 
Tko ima bolju poruku? Tko vidi bolje? Dalje? Tko je proročki angažiran? Proročka poruka nije ovisna ili upućena politici jedne strane (koja je daleko previše dualistička); ona je mnogo više predpolitička i postpolitička i ima ogromne društveno-političke implikacije koje izazivaju svaku stranu. Oni koji sebi dopuste izazov i promijene, bit će novi kreativni vođe slijedećeg razdoblja povijesti nakon vremena građanskog izgnanstva.
 
Transformativna promjena u politici ovisi o tome kakav imamo jasan pogled na željeni cilj. Odakle dolazi ta vizija? Tko ju može voditi? Dovesti? Već imaju prednost oni za koje ljudi misle ili znaju da im interes nije dio niti početnog niti završnog cilja. Razmišljati glasno o “zabranjenom”, umjesto sukoba, može postati dar!