Godina 2011: nažalost, isto je i danas

Petak je. 15. dan mjeseca travnja. Već u poodmaklom 21. stoljeću. Hrvati se okupljaju na trgove s velikim televizijama gledati presudu svojim generalima. Kao da su očekivali slobodu!?  Smiješno! Da su je očekivali znak je njihove političke nepismenosti i ne poznavanja tko radi što u toj državi i u velikim krugovima.Plaču, nariču. Padaju u depresiju. Viču o  izdaji. Nacija u stanju šoka. Psihijatri će biti zauzeti. I nikako ne razumijem što im je? Sve su im emocije na mjestu samo u zakašnjenju desetak godina. Sada plaču bezveze.

Kada je hrvatski predsjednik dao sve dokumente javne i tajne svjetskoj mafiji, šutjeli su!
Kada su političari radili što su htjeli i potpisivali što im se htjelo, šutjeli su!
Kada im je država rasprodana, pokradena, šutjeli su!
Kada čitaju i vjeruju “istini” u žutim svagdašnjim novinama, šutjeli su.
Kada su proroci u njihovu narodu govorili, upozoravali, najavljivali, istjerali su ih i ušutjeli ih.
Kada su novinare istine izbacivali na ulicu, šutjeli su!
Tko je pak govorio  istinu,  nije mu manjkalo neprijatelja! Oni koji su ostali ponizni i vjerni našli su se u situaciji: Reci istinu pa gledaj kuda ćeš pobjeći!
 
Hrvati sada plaču i plaćaju šutnju! Izvrsno!
Tko su oni koji su časnom generalu Gotovini “mudro savjetovali “ da bježi?
Tko  su oni koji su trgovali, pisali o Gotovininom skrivanju u Hrvatskoj kako bi zaustavili određene procese Hrvatske naprijed?

Presuda je došla uoči kršćanskoga Velikog tjedna. Muka Kristova nas uči nešto važno o životu pojedinca i zajednice, uči nas da postoji:
Vrijeme muke: Vrijeme izdaje! Vrijeme suđenja! Vrijeme sumnje!Vrijeme  katarze! I na kraju vrijeme Svjetlosti i Istine.

Taj ciklus kao da se ponavlja u životima pojedinaca, zajednica i naroda. To iskustvo trebalo bi steći mudrost. Veliki su uvijek igrali nogomet: Tajno se dogovarali. Smišljali zamke. Krivili istinu. Dovodili lažne svjedoke. Osuđivali bez dokaza. U  Rimu, u kraljevstvima, u carstvima, u monarhijama, u komunizmima, u demokracijama, u anarhijama, ili bilo kojem obliku drugom: isti je nogomet. Muka iz Jeruzalema jest standardni okvir te utakmice u kojoj se događa sukob pravde i nepravde, istine i laži, svjetla i tame, sami dualizam života.Petar je zanijekao. Juda je izdao! Pilat je odlučivao protiv mudrog savjeta svoje žene i onda cinički oprao ruke (“Ja nisam ništa znao!”). Herod je sve ismijavao! Vođe naroda da bi  sačuvali svoje pozicije rješili su se na brzinu Isusa kojega su svi voljeli i koji im je nudio slobodu!

Hrvati ne trebaju cmizdriti? Ne želim da se nad mojim narodom netko sažaljeva! Ne! Nama ne treba sažaljevanje. Narod hrvatski treba se ustati, otresti sa sebe prašinu, očistiti oko sebe smeće, urediti svoj dom, podići se i krenuti naprijed. Narod treba katarzu, a politika veliko čišćenje! Ponos naroda ne uništava Haag. Haški sud ne omalovažava Domovinski rat.  Sav problem isključivo je u Zagrebu, na njegova dva brdašca staroga grada. Tamo treba početi čistiti. Ali ako to čišćenje Hrvati razumiju samo kao neprestano zamjenjivanje dviju vodećih stranaka, onda niti potrebu za čišćenjem, niti Istinu neće razumjeti. Opet. Da, opet! Bila bi šteta. Molim se da progledaju!