Hrvati, zašto plačete sami nad sobom?
Petak je. 15. dan mjeseca travnja. Već u poodmaklom 21. stoljeću. Hrvati se okupljaju na trgove s velikim televizijama gledati presudu svojim generalima. Kao da su očekivali slobodu!? Smiješno!
Da su je očekivali, znak je njihove političke nepismenosti i nepoznavanja tko što radi u toj državi i u velikim krugovima. Plaču, nariču. Padaju u depresiju. Viču o izdaji. Nacija u stanju šoka. Psihijatri će biti zauzeti. I nikako ne razumijem što im je? Sve su im emocije na mjestu samo u zakašnjenju 10-ak godina. Sada plaču bezveze.
Kada je hrvatski predsjednik dao sve dokumente javne i tajne svjetskoj mafiji, šutjeli su!
Kada su političari radili što su htjeli i potpisivali što im se htjelo, šutjeli su!
Kada im je država rasprodana, pokradena, šutjeli su!
Kada čitaju i vjeruju “istini” u žutim svagdašnjim novinama, šutjeli su.
Kada su proroci u njihovu narodu govorili, upozoravali, najavljivali, istjerali su ih i ušutjeli ih.
Kada su novinare istine izbacivali na ulicu, šutjeli su!
Tko je pak govorio istinu, nije mu manjkalo neprijatelja! Oni koji su ostali ponizni i vjerni našli su se u situaciji: 'Reci istinu pa gledaj kuda ćeš pobjeći!'
Hrvati sada plaču i plaćaju šutnju! Izvrsno!
Tko su oni koji su časnom generalu Gotovini “mudro savjetovali“ da bježi?
Tko su oni koji su trgovali, pisali o Gotovininom skrivanju u Hrvatskoj kako bi zaustavili određene procese Hrvatske naprijed?
Presuda je došla uoči kršćanskoga Velikog tjedna. Muka Kristova nas uči nešto važno o životu pojedinca i zajednice, uči nas da postoji: Vrijeme muke: Vrijeme izdaje! Vrijeme suđenja! Vrijeme sumnje! Vrijeme katarze! I na kraju: vrijeme Svjetlosti i Istine.
Taj ciklus kao da se ponavlja u životima pojedinaca, zajednica i naroda. To iskustvo trebalo bi steći mudrost. Veliki su uvijek igrali nogomet: tajno se dogovarali. Smišljali zamke. Krivili istinu. Dovodili lažne svjedoke. Osuđivali bez dokaza.
U Rimu, u kraljevstvima, u carstvima, u monarhijama, u komunizmima, u demokracijama, u anarhijama, ili bilo kojem drugom obliku: nogomet je isti.
Muka iz Jeruzalema jest standardni okvir te utakmice u kojoj se događa sukob pravde i nepravde, istine i laži, svjetla i tame, sam dualizam života.
Petar je zanijekao. Juda je izdao! Pilat je odlučivao protiv mudrog savjeta svoje žene i onda cinički oprao ruke (“Ja nisam ništa znao!”). Herod je sve ismijavao! Vođe naroda, kako bi sačuvali svoje pozicije riješili su se na brzinu Isusa, kojega su svi voljeli i koji im je nudio slobodu!
Hrvati ne trebaju cmizdriti?
Ne želim da se nad mojim narodom netko sažalijeva! Ne! Nama ne treba sažalijevanje.
Narod hrvatski treba ustati, otresti sa sebe prašinu, očistiti oko sebe smeće, urediti svoj dom, podići se i krenuti naprijed. Narod treba katarzu, a politika veliko čišćenje!
Ponos naroda ne uništava Haag. Haški sud ne omalovažava Domovinski rat. Sav problem isključivo je u Zagrebu, na njegova dva brdašca staroga grada. Tamo treba početi čistiti.
Ali, ako to čišćenje Hrvati razumiju samo kao neprestano zamjenjivanje dviju vodećih stranaka, onda niti potrebu za čišćenjem, niti Istinu neće razumjeti. Opet. Da, opet! Bila bi šteta. Molim da progledaju!
Chicago, Nedjelja Cvjetnice 2011.
