Instrument u Božjim rukama

Poziv je stalan. Nedjelja i njen sveti tekst vode nas razmišljanju kako osoba može biti instrument u Božjim rukama, kako možemo postati blagoslov drugima, posebno onima koji su u oskudici. Ima dovoljno za svakoga! Kažu nam statističari da proizvodnja hrane u svijetu prelazi potreba pučanstva za oko 20 %. Čak je u nekim državama naređeno farmerima da proizvode manje hrane. Ali problem nije u hrani, problem nije u proizvodnji, problem je u glavama ljudi koji imaju političke moći odluke, i srcima koja imaju samo dimenziju interesa.

Tekst nam govori o nekoliko dimenzija:

Dijeliti nije izbor naš nego poziv. Obaveza. Sve što imamo nismo samo mi stekli! Ako imamo puno, ako nam je dano puno, onda trebamo pomoći one kojima je dano malo, bilo da je riječ o malo fizički ili malo duhovno!
 
Praznina je posljedica izgubljena duha. Kada je fizička glad zadovoljena, onda osjećamo glad koja je puno dublja, glad duše, srca, prazninu naših dana, osjećamo glad za praštanjem, mirom, ljubavlju, ispunjenjem... Carl Jung, jedan od najpoznatijih istražitelja ljudskog uma veli kako je jedan od temelja neurozi ljudskog uma: PRAZNINA. Ljudski problem je dakle duhovne naravi!
 
Zahvalnost je uvijek odraz velikih duša. „Došao je farmer u grad. Obavio svoj posao. Nakon naporna dana, sjeo je u jedan mali obiteljski restoran nešto pojesti. Naručio je hranu. Preko puta njega sjedila je grupa dječaka koji su djelovali arogantno, ponosno i podcjenjivački. Učinilo se da se rugaju baš njemu. Kada je stigla hrana, farmer se pobožno prekrižio, rekao Bogu hvala, izrekao blagoslov i počeo jesti. U tom času jedan od dječaka mu je dobacio: „Rade li svi tako tamo odakle si ti stigao?“. Farmer je podigao malo glavu, nasmiješio se i jednakom jakim glasom odgovorio: „Sinko, ne baš svi! Naše svinje to ne rade!“

Biti zahvalan je velik i snažan čin! Možemo li Bogu dati barem taj dio sebe koji mu pripada? Zahvalnost za obične darovane stvari?

Ako je Rembrandt mogao uzeto platno koje vrijedi samo dva dolara i na njemu naslikati sliku koja je postala svjetsko remek djelo… To je umjetnost.

Ako je John D. Rockefeller mogao uzeti bezvrijedni ček i napisati na njemu svoj ime, i samim time ček je vrijedio milijune dolara…. To je kapital!

Ako mehaničar može uzeti komad metala i od njega napraviti dobar dio za automobil… To je sposobnost.

Ako dakle Krist uzme običan kruh i običan komad ribe i nahrani s njime tisuće ljudi… da to je ČUDO. On hrani. Sve ovisi iz čijih ruku se hranimo! U Kristovim rukama nema praznine! Nahranio je tisuće, milijune, milijarde… Hoće li i mene?