Je li Otac ljut?

Ne može biti drukčije za osobe vjerske orijentacije osim da je stvarnost posvema u rukama onoga u koga vjeruju. Zanimljivo je ipak, da su među njima jedni nesigurni glede toga, a u isto vrijeme ima onih koje bi mogli nazvati skepticima, a skloni su povjerovati da postoji nadmoć više nebeske sile.

U najnovijim događanjima, kao i u svim većim, mora se nešto iščitati. Slučajnost kao uzrok za nikoga ne bi bio dobar izbor. Moguće je da nas čekaju još veća događanja koja ne možemo predvidjeti. Ostaje nam se pitati što nam se događa?

Vraćamo se dvojbi; jesu li ovo posebne geološke/zdravstvene prilike i/li Božja volja.

Može se spomenuti još jedno vjersko uvjerenje koje nije svom vjerskom puku odmah na umu, a ta je govori da je Bog osoba. A osoba donosi odluke. Pokazuje narav. Ako je savršena, ne znači da ne može pokrenuti postupke koji se neće svakomu svidjeti.

Kroz povijesna se događanja moglo iščitati kako je pojava stradanja mogla biti opomena, kako je mogla biti kazna, mogla je biti prekinuta, a bilo je i nakon lošega - gore.

Jedna činjenica zbog koje su uznemireni ne samo vjernici jeste iskustvo patničke zemaljske životne stvarnosti koja djeluje u nesuglasju s prisutnim duhovnim savršenstvom.

Ni to nas ne bi trebalo ogorčavati ili deprimirati iz razloga što svaki čovjek na ovome svijetu dobiva okrjepu, umirenje i utjehu koja dolazi iz savršenog, a daje snagu i poticaj da se nastavi. Drugo, objave govore da Tvorac zna za našu bijedu, da mnoge sprječava i sanira. To znači da iz nekoga razloga ovako treba biti. Ipak, bez zaštite, opasnostima ovoga svijeta, može biti prepušten čovjek koji je uporan u nevjeri, nepoštenju, bezobzirnostih ili hladnoći srca. Usvoje li nacije neke svoje ljudske zakone i izobliče li se iznutra i izvana, ostaju same. Nedvojbeno je kako smo u težim prilikama postali bolji. Prestajemo sa svakodnevnim gunđanjima i spletkarenjem, postajemo jednostavniji i uviđavniji. Dio smo svijeta u koji bi se po mnogočemu trebao popraviti i promijeniti. Posebno u scenariju prestanka nevolja, trebamo protresti svoju ljudsku prirodu i ne smijemo se vratiti lošim navikama.

Na nama je da pročitamo poruku događanja. Je li upućena svima ili zbog nekih, je li opomena ili kazna, je li prethodnica katastrofičnih događanja ili će naglo prestati bez daljnjih posljedica? Ne možemo predvidjeti daljnji tijek, ali možemo potražiti i iznutra osjetiti nježnu snagu koja govori: Ne brini se, izdrži!