Kome služimo?
U vremenima kada je previše dvostrukosti, a malo istine, puno kopija, a malo originala trebaju nam ljudi koji slijede Krista životom, a ne riječju. Njihov život je uvijek jasan odgovor na pitanje: tko je moj Gospodar!
Duši je strano biti podijeljena. Ona je u miru samo onda kada je stabilna na svome putu. Njen život nije dvostruk. Ona ne podnosi dvoznačnost ili kompromis principa na kojima stoji. Njen mir biva uništen podijeljenošću vlastite biti. Usmjerenost prema njenom Tvorcu ometa ju onda kada se proda, kada želi biti ono što nije i kada služi nekom drugome osim Njegovoj ljubavi. Iz te ljubavi izlazi nesebična ljubavi prema svakoj drugoj duši. Duša ima samo jednu stalnu, vječnu čežnju: biti u miru. Mir može posjedovati samo ako je na jednom putu nerazdijeljena. Kaže Isus: “Nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu." (Mt. 6,24). Zar nije podijeljenost u čovjeku izvor mnogih zala. Čovjek zna da mu je činiti dobro, a ne čini!
Veliki hrvatski pisac Ivan Raos u jednoj svojoj knjizi (Župnik na kamenu) kaže: “Kad čovjek zakorači na stazu grijeha, koraci mu postaju sve užurbaniji, a staze sve strmovitije.” Put podjele u sebi vodi samo novim podjelama koje mogu postati onda samo zlo. A onda čovjek ostaje bez velikoga dara, dara slobode! Da bi čovjek bio sretan, mora biti slobodan. Sloboda je dar. Dar koji uvijek bira dobro!
Još su stari grčki mudraci Istinu stavili na najveći pijedestal čovjekove misli i čovjekova djelovanja. Maksima je bila jasna i tada: “Ljubav prema Istini jest vrhovni Zakon”. Krist je Istinu poistovjetio s Bogom. Stajati u toj općoj kršćanskoj tradiciji koja je uvijek imala posebno istančan osjećaj za služenje Istini jest jedini put, dar i blagoslov. I danas na Istoku svijeta, ljudi su zatvarani i ubijani zbog Istine. Danas na zapadu svijeta opasno ju je i izgovoriti! Ali onaj tko slijedi istinu, ima sve. Ili kako reče stara latinska: “Omnia mea mecum porto!”- Sve svoje sa sobom nosim! Sve je najvažnije moje u meni. I to je idealan put borbe protiv dvostrukosti života, protiv služenja dvojici gospodara. To je put kako se boriti protiv praznina. Veli pjesnik:
''Kad navikneš da praznina ispunjava ti grudi Shvatit ćeš- od tuge tužnijih svjetova ima; Jer nije samoća samo svijet bez ljudi, Samoća je mrtav svijet u ljudima.''
T. Kvesić
U vremenima kada je previše dvostrukosti, a malo istine, puno kopija, a malo originala trebaju nam ljudi koji slijede Krista životom, a ne riječju. Njihov život je uvijek jasan odgovor na pitanje: tko je moj Gospodar!
