Netko odgovarati mora

Ali netko odgovarati mora. U dijaspori je ubijeno puno ljudi. Ubijeni su oni koji su se bavili pisanjem, oni koji su organizirali hrvatske zajednice ili jednostavno svi oni koji su Hrvatsku željeli vidjeti kao slobodnu zemlju na karti svijeta.  U Münchenu je suđeno dvojici za jednog ubijenog: Đurekovića. Što je s ostalim ubijenima? Kad će se znati o njihovim likvidacijama? Što je s Abramovićima, Ćorićima, Senićima, Jelićima, Mikulićima, Vučićima itd.?

Nedavno, u arhivima našim, ponovno prelistavah rukopise, pisma, članke i razmišljanja Brune Bušića, intelektualca iz 60tih i 70tih godina (još nikada objavljene). Bio je previše jak da bi opstao i puno pisao da bi ga režim poštedio. Ubili su ga u Parizu 16. listopada 1978. I to na dan kada je u Rimu izabran Ivan Pavao II. za Papu. Kada cijeli svijet priča o Papi, oni ubijaju neprijatelja broj 1 u cijeloj dijaspori.  Puno je Bruna. I sve do sada nitko ništa ne zna! Nitko nije kriv! Kape su se izmijenile, stranke stvorile, isti ljudi ostali.

Netko odgovarati mora! U Hrvatskoj odgovarati očito ne može nitko jer u njoj vladaju balkanske veze stričeva i tetaka. Svi su povezani i nemoguće je da pravo ili istina dobiju prednost. Zato je suđenje u Münchenu jedino moguće. U Zagrebu nije! U Zagrebu još slave Tita na najljepšem trgu. Zvijezda je i dalje simbol ´dobre stare Jugoslavije´ u kojoj nam je ´svima dobro bilo´.

U Hrvatskoj ponovno govore o opasanim ustašama, zmijama u njedrima i antifašizmu kao jedinom temelju moderne Hrvatske. Ustaše su postale tema ne slučajno: od vrha države do zadnjeg gostioničara. Tzv. ljevica je postala glasno ono što je oduvijek bila: tvorevina netolerancije, kao što su i njene sestre na zapadu. Ona se bavi poviješću samo kad su ustaše u pitanju. Sve ostalo je nedodirljivo. Tzv. desnica izgubila je dušu već poodavno u svim trgovinama ljudima, interesima i glasovima. Puno je prodanih  duša i vođa! Puno je nepismenih lokalnih gazda, previše šutnje mudrih ljudi, malo proroka i slabe hrabrosti hodanja za Istinom!

Hrvatska je puna nepomirenih sjećanja. Nepomirena sjećanja uzrok su sadašnjih zala. Pomiriti sjećanja znači ljubiti Istinu!

 Da, nitko ne bijaše kriv, a netko odgovarati mora! Neki misle možda je ovo početak lustracije u Hrvatskoj, da se i u njoj konačno Istinom govori. Ali teško je to moguće! Proći će i ovo! Dvojica ljudi u zatvoru, ali sustav ostaje isti.  Sve ostaje isto! Promijeniti može se samo novim proljećem, jer režime treba mijenjati!