Osmi dan - Kana Galilejska, Nazaret, brdo Tabor

U osam sati ujutro vozimo se galilejskim brdašcima prema Kani Galilejskoj. Kana, mjesto svadbe, jedine svadbe na kojoj je Isus prisustvovao. Kana je smještena, nekih 8 km istočno od Nazareta. Ovdje je izgrađena prekrasna franjevačka crkva. Na raspolaganju samo imali vanjsku kapelicu samo za našu grupu, te nam se ovdje zbila iznimno lijepa zgoda. Pozvali smo 9 bračnih parova iz naše grupe koji ovdje obnovili svoje bračne zavjete.

Muškarci su poljubili svoje supruge i obećali im još puno godina ljubavi i vjernosti. Kasnije smo dobili i svadbeni kolač za koji se pobrinuo nas vodič Tony Abruza, a isto tako i ruže za koje se pobrinuo nas suputnik Danijel Lovrinović. Danas je prvi dan proljeća, ovdje je ujedno i Majčin dan. 

I ovdje je kršćana sve manje i manje. Tako je gotovo svugdje gdje dolazimo. Napravili smo zajedničke fotografije s parovima. Zastajemo u jednoj trgovini gdje hodočasnici kupuju vino iz Kane Galilejske, a naravno i ostale darove.

Kana je mjesto Isusova prvog čuda kako nam govori Sv. Ivan Evanđelist. Ovdje je Isus učini svoj prvi znak te je početak njegovog djelovanja. Marija ga je molila za pomoć, jer mladencima ponestalo vina. Njene riječi poslužiteljima su bile ''Učinite sve sto vam kaže'' Kako velike riječi! Ovo su posljednje Marijine riječi u Novom zavjetu, a istovremeno početak Isusova javnog djelovanja. Ona završava govoriti, on počinje činiti djela za koja je došao.

Nastavljamo dalje do slijedeće destinacije ovoga dana, do grada Nazareta, do mjesta Naviještenja, gdje je sve počelo. Vidjeli smo Marijinu kuću, u koju joj je anđeo došao navijestiti da će postati Majkom Božjom. Ona je rekla da! Svako mjesto koje smo posjetili u Isusovoj domovini, služi kao moćni trenutak pouke, tako smo i u Nazaretu od Gospe, naučili dvije jednostavne stvari. Prva, reci Bogu uvijek da, i to da koje nije tek puko formalno da. To je da ljubavi, blagosti, pravednosti, nesebičnosti, ljubaznosti, prijateljstvu, vjeri, obitelji. Drugu jednostavnu stvar koju smo od Marije naučili je ono što je ona rekla na svadbenoj fešti u Kani. Idite i činite sve što vam On kaže, što znači slijedite Ga.

Kao sto rekoh to su ujedno i zadnje zabilježene njezine riječi u evanđelju. Kako je to indikativno! Opasno nam je odgađati sva ova ''da'' zbog sutrašnjice koja nam je nepoznata. Posjetiti mjesto Nazaret u kojemu su živjeli Marija i Josip, gdje je živjelo tada svega par stotina ljudi, šalje nam poruku jednostavnosti i poniznosti srca.

Ispred crkve Naviještenja vidjeli smo mnoštvo različitih Gospinih slika, sa različitih svjetskih destinacija, ove slike pokazale su nam ljepotu katoličanstva. Biti katolik, znači biti univerzalan. Biti univerzalan znači pripadati nečemu većemu od nas. Nazaret je ovome živi dokaz. 

Tu pronalazimo i mozaik Gospe Bistričke koji su Hrvati postavili u ožujku 1978. godine. Pjevamo ''Majko Božja Bistrička moli za nas…''. Također zastajemo kod mozaika Bosne i Hercegovine. I ovdje častimo Mariju pjesmom ''Došli smo ti majko draga''. Susrećemo i ovdje zanimljive pojedince i grupe. Ponovno izgleda da je Sveta zemljo mjesto susreta! 

Današnji grad Nazaret broji oko 50 000 ljudi, od kojih 60% muslimana i manje od 40% kršćana. Danas je i imendan gospođi Vesni Praljak. Ispred crkve Marijina navještenja pjevamo joj ''Lijepo ime Vesna, Bog je živio…''. Zaustavili smo se u blizini bazilike Navještenja kako bismo pojeli falafel i shawarma sendvič. Dosta dobro.

Ovdje je poznat i najbolji šipak u Izraelu. Kažu da se sastoji od 614 zrnaca, Židovi tvrde da to odgovara broju starozavjetnih propisa Zakona. U svakom slučaju što god da je odličan je. Sok od šipka ili vino od šipka vrlo su ljekoviti.

Vraćajući se putem od Bazilike prema glavnoj cesti neki od nas smo se zaustavili na gradskome trgu na kojemu se nalazi ogromni reklamni panel na kojemu piše dvojezično na arapskom i engleskom ''ukoliko niste musliman, vi ste nitko i ništa''. Kako uznemirujuće! Ovdje su Muslimani htjeli napraviti džamiju, tik do Bazilike, ali onemogućeno im je. Stavili su velike zvučnike i natpise. Neobjašnjivo nasilje.

Nakon ručka vozimo se do Brda Tabor, odnosno mjesta Isusova Preobraženja. Ali prije toga zastajemo u selo Naim, mjesto koje se spominje u Evanđelju, gdje je Isus uskrisio udovičina sina. Ovo je bilo upotpunosti kršćansko mjesto do prije 25 godina. Dvije muslimanske obitelji u obližnjim mjestima su se posvađale. Kako bi izbjegli osvetu jednu obitelj su primili kršćani, odmah pored crkve ih nastanili. Pružili im sigurnost i smještaj. Oni su malo pomalo dovodili svoju rodbinu i prijatelje te polako kršćane istisnuli. Nažalost kršćana ovdje vise nema. Crkva je zatvorena. Još jedan tužna priča.

Idemo dalje, prema Taboru. Naš autobus nas je iskrcao na pola puta do vrha brda, pa smo dalje do vrha se prebacili s taxi kombijem po strmim krivinama. Na vrhu se nalazi predivna crkva koju su franjevci izgradili 1920-ih godina. Odmah uz crkvu se nalazi franjevački samostan i zanimljivo mjesto koje služi onima koji se odvikavaju od droga, bivši ovisnici o drogama. 

Zanimljivo je, da ja krov crkve izgrađen od slavonskog hrasta, s područja u kojemu sam odrastao. Odmah sam doma. Komad Slavonije je ovdje. Možda je čak drvo negdje s pleterničkih ili požeških šuma. 

Nova, veličanstvena crkva dovršena je 1924., po planu koji je arhitekt A. Barluzzi razvio prema opustjelim staro¬kršćanskim bazilikama u Siriji. Svake godine na dan preobraženja, 6. kolovoza ovo mjesto dotakne veličanstvena sunčana svjetlost. U taj dan Bazluzzi je bio ovdje te to doživio. Tako je i došao na ideju da napravi crkvu poput triju sjenicu, kako vec stoji u Evanđelju, jednu za Iliju, jednu za Mojsiju, a srednju za Krista. 

Predivna građevina, predivno mjesto. Budući da je za tako veliku zgradu bila potrebna iznimno masivna i snažna građa, za nju se pobrinuo hrvatski franjevac o. Ivan Franković, u to vrijeme povjerenik Sv. zemlje za Hrvat¬sku. 

U zapisima, koje je po svemu sudeći on sam napisao piše da se 1919. godine slavila 700-godišnjica od kako su Franjevci čuvari sv. Groba i drugih svetih mjesta u Sv. Zemlji. 

- Taj je jubilej brigom o. Ivana u našim hrvatskim krajevima dostojno proslavljen. Pomoću svih hrvatskih biskupa uređena je veća sabirna akcija po svim biskupijama i župama i sabrana svota od c. 300.000 kruna. Za tu svotu je ponajviše na¬bavljena drvena građa i otpremljena u Sv. Zemlju za popravak zgrada koje su ratom ošte¬ćene. Još ni to nije bilo dosta, nego je o. Ivan posebno obilazio šumske udruge i neke hrvatske velikaše te izmolio hrastova, koji su izrezani i otpremljeni u Sv. Zemlju. Tako je grof Pejačević iz Našica darovao 10 hrastova, a grof Eltz iz Vukovara isto tako dao 10 hrastova; od ovih su načinjene grede u bazilici na Taboru – stoji u zapisima.

 Pogled s vrha je zadivljujući! Na ovome mjestu se Isus preobrazio i u društvu Mojsija i Ilije pokazao se apostolima. Vrlo snažni znakovi. U blizini crkve mogli smo vidjeti ostatke crkve iz 4. stoljeća i benediktinskog samostana iz 12. stoljeća. Sa desne strane ove crkve, u daljini od 5-6 km mogli smo vidjeti selo Naim, u kojemu je Isus uskrisio udovičina sina.

Pogled nam se prostirala od izraelska doline sve do Mediteranskog mora, do Haife i Tel Aviva. Pogled nam govori o vrlo plodnoj obradivoj zemlji. Izrael izvozi jako puno naranača, cvijeća kao i mnogih drugih poljoprivrednih kultura. Zatim smo se taxijem vratili do polovice brda, na kojoj nas je čekao naš autobus s kojim smo se odvezli natrag u hotel u Tiberijas, natrag na Galilejsko more. 

Ribarske brodice su već na moru, a mjesec je na nebu na pola puta. U daljini su nam svijetlila svijetla poznatih biblijskih mjesta Tabga, Kafarnaum, Magdala (mjesto Marije Magdalene) i Brdo blaženstava. Ovaj dan bio nam je čisti dar, koji nam je pomogao razumijeti prošlost i budućnost, u kojima su poruka i pouka vječne. 

Dobar je osjećaj hodati Isusovim stopama, još bolji je osjećaj biti kršćanin, najbolji je osjećaj slijediti Učitelja. Najiskrenije vam želim, svi vi, dragi moji iz Chicaga, New Yorka, St. Louisa, Kitchenera, Kanade ili iz Hrvatske ili bilo gdje jeste. Kada nemate vremena otići u crkvu nedjeljom susresti Krista, razmislite dvaput, razmislite triput…