Na početku nove školske i pastoralne godine, kao duhovnu pripravu za Nadbiskupijsko hodočašće u Mariju Bistricu i Ivanec, te početak jesenskoga molitvenoga bdjenja ''40 dana za život'', vjernici župe Gospe Brze Pomoći i drugih župa Slavonskog Broda sudjelovali su od 19. do 29. rujna na devetnici Gospi Brze Pomoći u njezinom svetištu.
Tijekom devetnice, vjernici su Gospi povjeravali nakane bračnoga i obiteljskoga zajedništva, nadasve djecu i mlade na novim počecima, zatim potrebe našega naroda i domovine u sadašnjem trenutku, moleći napose za veću otvorenost životu i poštivanje svakoga začetoga djeteta pred jesensku kampanju ''40 dana za život''. Devetnica je sadržavala čitanje odlomaka Evanđelja, prigodnoga razmišljanja, različite pobožnosti Gospi, te zajednički zadatak za sve u pojedinom danu. Završena je, kao kruna Nadbiskupijskoga hodočašća u kojem je sudjelovao i veliki broj brodskih vjernika, te u prvim danima bdjenja kod brodske bolnice, večernjom nedjeljnom Misom, koju je uz župnog vikara Ninu Pericu predvodio domaći župnik i dekan Ivan Lenić.
Aktualizirajući Evanđelje te nedjelje župnik Lenić je pojašnjavao višestruko shvaćanje pojma, odnosno stava bezbrižnosti, stavljajući naglasak na onu očitovanu, prema prvom čitanju i Evanđelju, kod ljudi koji svoju sigurnost stavljaju u bogatstvo i užitak. Sukladno tome naglasak je stavio na rasprostranjemu pojavu ravnodušnosti, koja je uvijek pomanjkanje ljubavi, štoviše, njezina suprotnost, pa i tragedija. Ustvrdivši kako čovjek polagano i neprimjetno postane ravnodušnim, ne samo u Isusovo i Amosovo, nego i današnje vrijeme. Župnik Lenić pojasnio je pojam ravnodušnosti riječima kako je to ''tragedija ljubavi'' odnosno ''Suprotnost ljubavi''.
- Uvijek je, pa i u govoru o ravnodušnosti riječ o ljubavi, posjedovanju ili manjku ljubavi. Kada u nama ugasne ljubav, umiremo, kada u nama nema ljubavi, nema života, nestaje u nama duše. Ostajemo tek materija priljubljena uz materijalno, potiskujući duh i duhovno, ostajemo bez smisla i radosti. Zato netko reče: ''Ravnodušnost je paraliza duše, prijevremena smrt'' – rekao je vlč. Lenić.
Upozorivši da smo ponekad ovladani ravnodušnosti za Boga i ljude, za vrijednosti i pravila života posebice kada čovjek klanjanje koje duguje Bogu daje bogatstvu, novcu, imetku, standardu, užitku…
- Danas se ravnodušnost u nas, našim obiteljima i društvu pokazuje i u ravnodušnosti glede dara samoga ljudskoga života, kako onoga začetoga u majčinu krilu, tako onoga izloženoga patnjama različitih vrsta, do onoga koji se gasi. Kako nas ravnodušnost smuti da je uvijek riječ o čovjeku, o osobi s dostojanstvom bila ona tek začeta ili u svoj snazi ili umiranju. Da, riječ je o čovjeku kojega smo pozvani ljubiti u svakom razdoblju. Ne tek sažalijevati, nego ljubiti, kao što nas Krist uvijek ljubi! A mi si u svojoj ravnodušnost štošta dopustimo; kako olako prekidati i onemogućavati ljudski život – rekao je župnik.
Na kraju je zaključio kako ponekad potaknuti Božjom riječju razmišljajmo, gdje smo mi i koja je naša uloga u svijetu.
- Koliko je nama ovladala ravnodušnost; koliko smo zapostavili jedni druge i prestali biti bližnjima; koliko smo zatvorili vrata svojih srdaca i domova jedni od drugih; koliko je ravnodušnost učinila u nama da smo postali bezosjećajni na nečiju tugu, bijedu, nevolju. Je li u nama ugasla ljubav, život? O kako bi bilo poželjno ne biti ravnodušnima na bilo što što je u sebi istinski dobro, barem to ne osporavati, ako ne mogu podržavati – naglasio je.
Pozvao je sve na otvaranje Kristovoj ljubavi, koja ozdravlja od svake ravnodušnosti, tako i one prema bližnjima, pa i one za sve plemenite inicijative od kojih je i vrijedna inicijativa ''40 dana za život'', čiji su sudionici također sudjelovali na Misi.
Proslava nebeske Majke s povjerom na navedene nakane, napose za dobro svakoga života, nastavljane je procesijom sa svijećama i kipom Gospe Brze Pomoći od župnoga sjedišta do franjevačke crkve Presvetog Trojstva. Vjernici su sudjelovao kako na Misi tako i na procesiji hodajući korak po korak za jedan život, ulicama župe pjevajući Gospine pjesme i moleći litanije.
Taj svečani događaj, prvi puta organiziran u gradu, završen je povjerom Mariji, Majci života u franjevačkoj crkvi. Potom su se uz pjesmu vjernici ponovno u procesiji vratili do župne crkve Gospe Brze Pomoći.
Posebnost ovoga događaja je i u činjenici, da je po prvi puta kip Gospe Brze Pomoći nošen ne samo okolišem njezinoga svetišta nego i ulicama Slavonskog Broda. Tijelovske procesije su redovita stvarnost gradskoga središta, a sada je Gospa Brze Pomoći procesijom čašćena i moljena napose za obnovu Slavonije po prihvaćanju svakoga novoga života.