Na početku svete Mise biskup Uzinić kazao je kako će se moliti na dvije posebne nakane. Prva je 500. obljetnica snažnog potresa koji je pogodio Dubrovnik, a druga je završetak najtragičnije stranice ljudske povijesti, Drugog svjetskog rata.

- U ovom mjesecu se spominjemo 75. obljetnice završetka tog rata, pa nam je to prigoda da molimo za sve žrtve ratnih i poratnih stradanja osobito za milijune civilnih žrtava da bi u Bogu mogle naći mir ali i u susretu s njim snagu za oprost i pomirenje - rekao je biskup Uzinić moleći da se zlo više ne ponovi.

Potom je biskup Uzinić pozvao sve vjernike da se saberu i pokaju za sve svoje grijehe jer smo svi skloni grijehu i zlu, ali i pozvani biti otvoreni Božjom milosrđu i ljubavi, prenosi Biskupija.

Tumačeći evanđeoski ulomak koji govori o Isusovom obraćanju učenicima u dvorani posljednje večere, mons. Uzinić rekao je da kroz Isusove riječi i geste možemo vidjeti da je za njega najvažnija ljubav.

- Ljubavlju započinje i završava današnji evanđeoski ulomak u kojem se pet puta upotrebljava taj govor. U cijelom oproštajnom govoru u Ivanovom evanđelju čak se čak 34 puta upotrebljava, što imenica što glagol, ljubav. Zašto je važna ljubav? Ljubav je ono što Isusa povezuje s Ocem, to je božanska osobna ljubav koju zovemo Duh Sveti. Ljubav je u temelju njegovog poslanja. On se utjelovio, bio među nama i s nama, umro na križu jer nas ljubi. Ljubav je, to smo mogli i danas čuti, i temelj našeg odgovora na njegovu ponudu ljubavi. To je čuvanje zapovijedi, ali i više od toga - rekao je mons. Uzinić.

Objasnivši kako je ljubav preduvjet za imati drugoga Branitelja, Duha Istine, biskup je dodao i kako je to preduvjet da bi Isus mogao biti trajno s nama.

- Nije zadaća drugog Branitelja zamijeniti Isusa nego omogućiti Isusu da trajno bude prisutan s nama i među nama i da u nama i po nama nastavi svoje poslanje. I njegova je zadaća nama pomoći biti i ostati s Isusom. To je izazovna zadaća koja uvijek sa sobom nosi trajni sukob s onim svijetom, kojeg Isus u današnjem evanđelju spominje, koji ne može primiti Duha Istine jer ga ne vidi i ne poznaje te ne može prepoznati i prihvatiti Isusa - naglasio je Uzinić.

Spominjući se potresa koji je prije 500 godina pogodio Dubrovnik, biskup Uzinić je kazao da se tada svijet mogao pretvoriti u onu sebičnu brigu za samog sebe, za svoj interes.

- Neka se drugima ruši, važno je da ja ostanem živ. Ili u ljutnju, možda na Boga, koji je poslao potres, kao što su mnogi u svojoj zaslijepljenosti protumačili događaje s pandemijom i nedavnim potresom u Zagrebu, tumačeći to kao nekakvu Božju kaznu zbog zabrane misa s narodom. Ali naši preci nisu to napravili. Oni su taj potres pretvorili u produbljenje vjere, kojoj je trajni spomen i crkva Svetog Spasa na Stradunu - rekao je biskup Uzinić nadajući se da će iskustvo današnje pandemije pomoći i nama za produbljivanje vjere.

U svjetlu pročitanog evanđelja mons. Uzinić nastavio je govoreći kako naš kršćanski život ovisi o tome čemu u svom životu i svom odnosu dajemo prednost.

- Često tražimo neprijatelje svoje kršćanske i katoličke vjere izvan nas, a zapravo je glavni neprijatelj naše kršćanske vjere, našeg biti katolici, u nama samima.Tada se događa da svijet koji ne može primiti Duha Istine postane, iako se zovemo kršćani i pripadamo Crkvi, naš vlastiti svijet. Da on postane naš način života sa svojom logikom, da on postane naš način razmišljanja, da su njegovi stavovi i naši stavovi, da su njegova djela i naša djela, da na mržnju umjesto oprostom i ljubavlju odgovaramo mržnjom i možda još gorim stvarima. Tad se događa da nismo spremni podnositi zlo nego ga umjesto toga drugima činimo, da nismo strpljivi i u ljubavi spremni obrazložiti nadu koja je u nama - istaknuo je dubrovački biskup dodavši kako tada Duh Sveti nije nama, a tragedija je ispovijedati se kao kršćani, a ne biti s Kristom.

Zaključio je kako je potrebno da nas nadahnjuje ljubav prema Isusu Kristu i čuvanje njegovih zapovijedi da nam se to ne bi dogodilo, a ta ljubav onda uključuje sve, svakog čovjeka.

- Sv. Pavao će reći da nam bez ljubavi ništa ne bi koristilo, možemo dati svoje tijelo da se sažeže, možemo imati sve spoznaje, sve darove, ali ako ljubavi nemamo, ništa nemamo i ništa smo. Netko može biti i mučen, ali ako nema ljubavi to nije mučeništvo. To je jedna od tragedija. Samo onaj tko ljubi može biti mučenik jer on je onda svjedok Isusa Krista - poručio je biskup na kraju propovijedi.