Svečanu blagdansku euharistiju, uz mons. Ivana Ćurića, generalnoga vikara Đakovačko-osječke nadbiskupije, fra Iliju Vrdoljaka, provincijala Franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, domaćega župnika i upravitelja svetišta Ivana Lenića, te ostale svećenike predvodio je mons. Antun Škvorčević, požeški biskup.

Niti snijeg, niti niske temperature nisu spriječile vjerne Gospine štovatelje, koji su od ranih jutarnjih sati iz grada i okolice, te drugih krajeva Hrvatske pristizali u ovo Gospino svetište. Među njima, uz nazočne redovnice, na misama su sudjelovale sestre uršulinke na čelu s provincijalnom glavaricom s. Jasnom Lučić, te sestre sv. Križa s izaslanicom provincijalne poglavarice s. Esterom Radičević.

Poticajna i ohrabrujuća za brojne hodočasnike bila je homilija biskupa Škvorčevića koju je započeo s tvrdnjom kako Bogu nema nijednoga bića važnijega i zanimljivijega od čovjeka. Zapitavši se tko smo mi Bogu, pojašnjavao je kako je Bog od po svome Sinu Isusu svojom cjelovitom ljubavlju ušao u naše stanje nemoći, naših izgubljenosti zbog ranjenosti zlom i sklonosti na zlo, a to je velika nada za sve nas. Nastavio je kako je Bog sve za nas učinio, pa se ne moramo ničega bojati, ali od nas očekuje da budemo usmjereni k njemu svojim djelima.

Potkrijepio je to evanđeoskim događajem o svadbi u Kani Galilejskoj, kada je Isus na Marijinu molbu učinio prvo čudo, potičući prisutne da, poput poslužitelja u Kani, i mi slušamo Mariju koja nam govori što moramo činiti da Bog u našim životima može ostvarivati svoj plan s nama.

- U hrvatske domove uvodimo mnogo toga, a trebali bismo ponajprije uvesti Isusa, baš onako kako ga je Marija dovela na svadbu u Kanu - naglasio je biskup.

Svjestan teških situacija koje prolaze naše obitelji, podsjetio je da unatoč svemu, u Isusu Kristu svi možemo postati bića čudesnih mogućnosti, samo je problem što mu premalo vjerujemo. Upozorio je da ne očekujemo od politike i gospodarstvenika ono što oni ne mogu učiniti, nego se obraćamo Bogu koji će nas, osobito u ovoj Godini milosrđa, pohoditi svojim milosrđem i praštanjem, ispuniti mirom i duhovnom snagom kojom se sve pobjeđuje.

- Budite Gospa Brze Pomoći jedni drugima, pritječite u pomoć jedni drugima - poručio je biskup Antun i dodao da isprobavamo iskustveno kako se može živjeti velik život, ne po onome izvana, nego po onom Božjem što nosimo u sebi, što pobjeđuje mržnju, podjele i zlo, donosi mir.

Kazao je kako su to istine i stvarnosti Božje koje se žele nastaniti u nama, te mogu našu Hrvatsku učiniti blagoslovljenom.

- Neka nam Marija pomogne da s više žara u ovoj Godini milosrđa otvaramo svoja srca i živote istinama Božjim da u njima budemo veliki, a po nama naša Domovina postane ljepša i bolja – rekao je biskup.

Na kraju mise biskup-predsjedatelj je predmolio molitvu predanja Gospi Brze Pomoći.
Središnje slavlje pjesmom je animirao župni zbor pod ravnanjem s. Monike Zvonarek uz orguljašku pratnju prof. Hrvoja Špicera.

Posebno raspjevano je bilo kod posljednje, sedme u danu, večernje mise, koju su pjevanjem i sviranjem na tamburicama uveličali pjevači i tamburaši iz Semeljaca, a dojmljivo je propovijedao njihov župnik Marko Milinković.

Čašćenje Gospe Brze Pomoći u Slavonskom su Brodu u toj župi započelo je prije 59 godina dolaskom sestara uršulinki, koje su sa sobom donijele sliku Gospe Brze Pomoći.

Svetkovini je prethodila devetnica, a napose su označena bila posljednja tri dana od utorka 5. do četvrtka 7. siječnja u kojima je duhovnu pripravu predvodio mons. Stjepan Belobrajdić, župnik u miru i začasni kanonik. Budući je u svojoj svećeničkoj službi više od četrdeset godina vezan za ovo svetište mons. Belobrajdić je pojasnio što znači kip i prisutnost Marije pod imenom Gospa Brze Pomoći. Na blagdan Sveta tri kralja pojasnio je što je zvijezda koja je vodila mudrace i koja nas može dovesti do pravoga cilja, značila Mariji, te što znači danas nama.

- Isus je na svadbi u Kani, nakon Marijine zamolbe učinio brzo svoje prvo čudo: stoga se ne trebamo čuditi da je i danas, na zamolbu Marije, to isto moguće. Zato Mariju trebamo moliti da bude uz nas u svim trenucima našega života - poručio je na kraju mons. Belobrajdić.

Tijekom trodnevnice, te na samu svetkovinu bila je prigoda za molitvu jubilejskoga oprosta, budući je župna i proštenišna crkva Gospe Brze Pomoći, koja je skoro šest desetljeća snažna duhovna oaza grada i kraja, jedna od četiri oprosne crkve u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiju u ovoj Godini milosrđa. U posebnoj su skrušenosti i pobožnosti to činili vjernici zajednički, na kraju misa, sve tri večeri trodnevnice.