Osvjetljujući temeljno pitanje čovjeka, kamo gledati da čovjek spozna sebe, ukazao je na niz Božjih pouka iz susreta Isusa i Samarijanke na zdencu, tumačeći što sve otkriva taj Ivanov zapis (Iv 4, 5-42).

- Spoznaja nas samih ide preko drugih. Ako hoćeš otkriti tko si, moraš gledati u božansko. Samarijanka neće znati tko je, dok se ne susretne s Isusom. Paralaleno s tim otkriva i tko je Isus. Nitko ne može spoznati Boga, a da istovremeno ne spozna samog sebe. Spoznaja Boga je najbolji način da spoznam sebe - rekao je fra Ante.

Razlagao je kako proces koji je počeo dolaskom Samarijanke u posve materijalnom smislu, da zahvati vode, završava u trenutku kad otkrije tko je Krist. Žena je otkrila da može živjeti neovisno od krčaga vode od kojeg je živjela.

- Čovjek može živjeti slobodu od navezanosti. Nije najvažnije da Bog usliši naše molbe, nego da otkrijemo tko je on, da dođem u susret s njim. Ivan pokazuje što se događa s čovjekom kad susretne Boga. Isus i Samarijanka se susreću na ljudskoj razini. Isus prihvaća njen način funkcioniranja, u  njenom jeziku, ali Isusov govor je religiozni jezik. Bog dolazi na našu razinu, tamo gdje mi jesmo. To je fascinatno obilježje Boga - istaknuo je fra Ante.

Hod za Bogom počinje tako da ga se može susresti u svakoj ljudskoj potrebi (u slučaju Samarijanke, potreba za vodom).

- Ulazi se u razgovor, tu se dođe do srži bića, čovjek osjeti da nije osuđen i otkrije da se tu događa žeđ za Bogom. Cilj spoznaje sebe je da otkrijem tko je Bog - poručio je fra Ante i istaknuo da Isus poznaje loše strane u osobi, ali najprije traži dobro u drugome.

Čovjek bježi od ljudi koji ga osuđuju.

- Isus dolazi s misijom da skine teret krivnje s ljudi. To je esencijalno poslanje Isusa. Ne Bog koji nameće i traži krivnju, nego Bog koji se spustio u ljudsko tijelo, do čovjeka gdje je opterećen krivnjom i hoće je skinuti - naglasio je fra Ante.  

Propovjednik je istaknuo da su mjesto i vrijeme susreta Isusa i Samarijanke, zdenac i podne, jaka simbolička slika kojom Ivan puno toga govori o naravi čovjeka i božanstvu Isusa.

- Susret se dogodio u neobičnom trenutku u danu, šestoj uri, kad je sunce u zenitu. Tada je voda zdenca vidljiva do dna. To je moguće samo u zenitu. Trenutak susreta s Isusom je kao kad sunce stane iznad zdenca. Žena će u susretu s Isusom sama sebi biti vidljiva i razumjeti sebe do dna svog bića, u svoj svojoj dubini. Nisu svi trenuci isti i nisu svi susreti isti - rekao je fra Ante i istaknuo da u podne nitko ne dolazi na zdenac zahvatiti vode.

Rekao je da je ta žena bježala od ljudi, tražila je trenutak kad nikoga neće susresti. Osjećala se izolirano i odbačeno. Također, zdenac pokazuje da se čovjek s Bogom može susresti svugdje, u svom domu, prirodi, svakodnevici.

- Bog nije fiksiran na objavu u hramu, niti je mjesto odlučujuće za klanjanje Bogu. S Isusom dolazi svijest da mu se čovjek treba klanjati u duhu i istini. I anđeo je Mariju pohodio u njenom domu, mjestu gdje je živjela. Isus nas pohodi u svakoj našoj životnoj situaciji. Susret s Bogom može se dogoditi i u neobično vrijeme, u nevrijeme, u gubitku posla, lomu naših odnosa - rekao je fra Ante i istaknuo da svi rastemo u odnosu s Bogom.

Opasnost je da početak našeg hoda smatramo cijelim susretom s Bogom. Samarijanka je primjer plodnog susreta s Isusom i koje su posljedice toga na život pojedinca i okoline.

- Važan uvid je da najviše učinka u ljudskom životu ima onaj tko je ozbiljno susreo Krista. Pouka događaja na zdencu je kako više učinka ima promjena jedne žene, nego susret sa svima koji su se prije toga oko Isusa okupili na Jordanu. Isus odlazi iz Judeje čim ga se stavilo u suparništvo s drugima. Bogu je stalo do susreta s čovjekom, da se u njemu nešto pokrene. Ništa toliko ne pokrene ljude, kao čovjek kojeg je pokrenuo Krist. To je najkrupnije i najvažnije. Svi smo pokrenuti, kad je netko pokrenut, kad kaže, 'Ja sam otkrio živog Krista'. Propovijed je najmanji razlog da nekog čovjeka uvede u Crkvu. Jedno istinsko obraćenje je važnije od statistike, od brojenja koliko ljudi nas okružuje i ima na nekom mjestu, što je trajna napast s kojom se susrećemo - istaknuo je fra Ante.

Upozorivši je da tako funkcioniramo: koji svećenik okuplja više ljudi, koga više slušaju. Kad je Samarijanka ušla u razgovor o onome što ona jest, otvorena je religioznome i kaže kako zna da ima doći Mesija: 'Kad on dođe, objavit će nam sve'. Kad je otkrila Krista koji joj je rekao što je počinila, ostavila je krčag vode i otišla u grad to objaviti ljudima. Događa se sve suprotno od onoga kako je počelo.

- Žena je došla u vrijeme kad je znala da neće biti ljudi, a sad ide ljudima. Kad se čovjek susretne s Bogom, ne boji se ljudi, ide ljudima. Dotad se bojala što će ljudi reći, sad se toga ne boji. Nema poteškoća što je žena ni što je Samarijanka. Susret s Isusom oslobodio ju je što će drugi ljudi reći. Isus joj je pomogao da otkrije kako je ispod njene žeđi za ljubavlju žeđ za Bogom. Njena žeđ je legitimna: za pažnjom, ljubavlju, prihvaćanjem. Ali način kako doći do toga je bio kriv - rekao je fra Ante.

Napomenuo je da Bog mijenja moj stav prema nekome i nečemu. Ne može se promijenti naša povijest, ali može se promijeniti naš stav prema događaju iz prošlosti. Dogodio se susret s Isusom i mogu gledati svojoj prošlosti u lice. Mogu slobodno, neopterećeno pričati o lošem što mi se dogodilo. Što više spoznajemo Boga, dobivamo više slobode u odnosu s drugim ljudima - naglasio je fra Ante.

Dodao je da na kraju nije Isus otišao u grad ljudima, nego je otišla žena, a onda cijeli grad dolazi k njemu.

- Vide ženu koja se promijenila i oni žele doći kod isusa. Ako hoću nekome pomoći da dođe do Boga, najbolje je da se ja promijenim. Počelo je s jednom ženom, a na kraju je došao cijeli grad. Do Boga se dolazi da svoj život uvedem u dobar donos s njime i da dovedem ljude do Boga, ne do sebe - poručio je fra Ante.

Fra Ante je govorio i o Mojsiju koji pokazuje kako odnos čovjeka s Bogom ne počinje s 'ja, sa mnom', nego počinje Božjim glasom. Božji poziv je na početku, a ljudski odgovor je 'Evo me'. Osoba Bogu ne dolazi kao ja, nego kao 'Evo me', kao spremnost. I redovnice kod zavjeta i svećenici kod ređenja izriču 'Evo me', a i Marija je rekla 'Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj'.

Važno je uočiti i kako u objavi Mojsiju Bog nije indiferentan prema tome što se događa s ljudima. Dolazi kao Bog koji je čuo jade naroda. Objavljuje se jer hoće izvesti zarobljeni narod iz faraonovih šaka u slobodu.

- Mojsije je odgojen na faraonovom dvoru, ima krvave ruke i pobjegao je. Kasnije pita i kako će povesti narod kad muca. Ali Bog ga ipak bira. Bog ne traži savršene ljude, bez mane. Ljudi sa svojim krivim potezima mogu ući u Božji plan i služiti mu. Promašit će oni koji traže savršene ljude. Biblija kao vođe ne stavlja savršene likove koji nikad nisu griješili. Biblija se ne boji mana svojih likova. Stavlja ih u prvi plan. Potrebno je u istini vidjeti uzorne likove i naš vlastiti život - rekao je fra Ante i istaknuo da svjedoci izriču sebe u istini: 'Zlo u čovjeku hoće u istinitu Riječ, hoće u priznanje. Tada se nutrina čisti, olakšava i oslobađa od muke koju nosimo u sebi. Bog hoće ući u našu nutrinu svojim svjetlom i istinom'.

Fra Ante je tumačio i Jahvin odgovor Mojsiju, 'Ja sam koji jesam'. Židovi ne izgovaraju ime 'Jahve', nego imaju ime za ime, kažu Adonai, Gospodin.

- Nije najvažnije da čovjek zna tko je 'Ja jesam'. Čovjek ne može shvatiti tko je Bog. Ali ja sam Bog koji je zainteresiran za tvoju slobodu i bit ću ti blizu. Ja ću biti s vama. Bog nam ne objavljuje sebe da znamo tko je. Ali nam objavljuje svoju nakanu da bude s nama, volju da nam bude blizu. Hoće nas izvesti u slobodu - poručio je fra Ante.

Značajna simbolika je i da se Bog objavljuje Mojsiju simbolom vatre koja je destruktivna sila.

- Vatra uništava, gori i izgori. U susretu s Mojsijem, vatra je sila, ali ne uništava. Mojsije zna za silu koja ima moć i uništava. To kazuje kakav je onaj koji se pokazuje u tom simbolu. Ta vatra ima moć koja nije moć smrti, nego je drukčije naravi. Ako hoćeš razumjeti Boga, prvo je da je to sila. Tamo gdje je Bog, silno je privlačno ljudima. Gdje ljudi naslute da ima božanstvo, to ih privlači. U naše duše je utkano da nas Bog od svega najviše privlači. Ali ta sila nije destruktivna. Bog može sve uništiti, ali umjesto toga, Bog daje život - istaknuo je fra Ante.

Tumačeći Jahvin zahtjev Mojsiju, 'Izuj obuću', propovjednik je rekao da čovjek pred Bogom treba biti bosonog. Kožna obuća je vezana za život, ubijenu životinju, zbog ubojstva je Mojsije pobjegao iz Egipta.

- Smrt između Boga i čovjeka se mora ukloniti. Tamo gdje je Sveti, treba stajati otvoren, nezaštićen, bosonog. Ima li svetosti u našem životu koja nas tjera da budemo goli - potaknuo je fra Ante i poželio da sve svoje ciljeve čovjek usmjeri u zadnji cilj, doći do Boga.