Na početku je glumac i član HNES-a Božidar Alić, s puno emocija, recitirao pjesmu A.G. Matoša „Gospa Marija". Nakon himne i minute šutnje za sve žrtve komunističkoga režima, sve  nazočne pozdravio je predsjednik HNES-a Zvonimir Šeparović, koji nije krio oduševljenje zbog odaziva i nazočnosti velikoga broja ljudi, koji su, svaki na svoj način, značajno doprinijeli ovomu događaju.
 
G. Šeparović je istaknuo, da je HNES skupina zabrinutih ljudi, koji se zauzimaju za narodne interese i savjest te protiv totalitarizama. Do sada su na svojim javnim sjednicama etički osudili Ivu Josipovića, Stjepana Mesića, Vesnu Pusić, Budimira Lončara, Milorada Pupovca, Vesnu Teršelića i Carla Bildta. Svima njima zajedničko je, što su sustavno radili na štetu Hrvatske i protivno narodnim interesima.
 
Moderatorica Eva Kirchmayer-Bilić, profesorica glazbe i članica HNES-a, istaknula je simbol vječnoga kao polegnuti broj 8, jer je Hrvatska čekala svoju slobodu 888 godina. I zbog toga je zahvalila svim naraštajima kroz stoljeća, koji su se borili za Hrvatsku, naročito hrvatskim vojnicima iz Obrambeno-osloboditeljskoga, odnosno Domovinskoga rata.
 
Uslijedio je dokazni postupak, u kojem su se izmijenili govori žrtava progona od strane jugokomunista. Prvi je bio ekonomist i političar Marko Veselica, koji je robijao 14 godina. Napomenuo je kako je 150 000 Hrvata u BiH podnijelo muke za slobodu te da se njihove žrtve nikad ne smiju zaboraviti, kada se bude išlo novim putem.
 
Nikola Štedul, emigrant i političar, kojega je jugoslavenski agent i ubojica Vinko Sindičić pokušao ubiti sa šest metaka u Škotskoj 1988., izjavio je kako je Tito imao slobodno lovište ne samo u Jugoslaviji, nego i u hrvatskom iseljeništvu. Uz to što je kriv za ubojstva stotina tisuća ljudi, Titov je režim vršio sustavan progon nad svojim protivnicima.
 
Ante Glibota, sudionik i žrtva Hrvatskoga proljeća te umjetnik i znanstvenik iz Pariza, napomenuo je, da demokracija u Hrvatskoj još nije zaživjela, jer je komunistički režim rušio sve što je hrvatski disalo te, kako onda, tako i sada, ideološki sljedbenici nastoje revidirati hrvatsku povijest i opravdavati komunističke zločine.

Citirao je s ironijom Titovu izjavu, kako će prije Sava poteći uzvodno, nego Hrvati imati svoju državu. No, Hrvatska je na kraju ipak stvorena.
 
Anto Kovačević, publicist i političar, izrazio je želju, da Hrvatska bude ona gdje će biti kruha za sve i napredovati u dobru, a ne da udbaši slobodno šeću i budu zaštićeni, jer se Hrvati za to nisu borili. Rezolucija 1481, kojom Vijeće Europe osuđuje sve totalitarne režime, mora zaživjeti u Hrvatskoj, kako bi staro završilo, a novo započelo.
 
Džemaludin Latić, profesor Islamske nauke iz Sarajeva, govorio je o prirodnosti i nužnosti prijateljstva Hrvata i Bošnjaka, jer zajedno se može puno više doprinijeti boljemu stanju u Bosni i Hercegovini, gdje je također potrebna lustracija. Podsjetio je na muslimane, koji su dali život za Hrvatsku te kao takvi zaslužuju spomenik.
 
Mladen Pavković, novinar i publicist, u svome je govoru posebnu pozornost skrenuo na udovice, majke, očeve i djecu poginulih, koji su zaslužili, da se njihovi najmiliji dostojno pokopaju. Posebno je istaknuo herojstvo preminule Kate Šoljić, koja nikada nije saznala za sudbinu svoja četiri brata koji su nestali u Drugom svjetskom ratu. U posljednjemu su Obrambeno-osloboditeljskom ratu za Domovinu svoje živote položili četiri njezina sina i zet.
 
Roman Leljak, publicist iz Slovenije, govorio je o Hudoj jami i videozapisom zabilježio pronalazak velike količine posmrtnih ostataka živih zakopanih žrtava u Hudoj jami nakon 100 metara prokopavanja. Zasad je otkriven identitet oko 800 osoba, od kojih su jedna desetina žene i djeca. Slovenske vlasti do dan-danas nisu dostojno pokopale žrtve. Istaknuo je, kako je i u Sloveniji još nazočna komunistička garnitura te kako je za sve te zločine, uključujući i Celje, gdje je stradalo oko 15 000 Hrvata, znao Tito.
 
S. Benardina Crnogorac, sestra ubijenoga Stjepana Crnogorca od strane slovenske Udbe, pročitala je svoju pjesmu „Za umorenu hrvatsku braću”, koju je posvetila svima žrtvama komunizma, među njima i njezinu bratu Stjepanu. Tu je izrazila svoju bol, ali i nadu u konačnu božansku pravdu.
 
Glazbene je točke domoljubnim pjesmama popratio Ratomir Kliškić, a pjesmu o ranjavanju i dočekanoj hrvatskoj slobodi otpjevao je stopostotni ratni vojni invalid Mario Filipi.
 
Središnji je dio javne sjednice bila objava dvije odluke Hrvatskoga nacionalnog etičkoga sudišta. Prva je odluka bila osuda Josipa Broza Tita. Razlozi za to su:

- nalazi se među deset svjetskih megaubojica
- provodio je udruženi zločinački totalitarni pothvat
- tijekom je Drugoga svjetskoga rata organizirao i proveo mnoštveni zločin nad Hrvatima i Slovencima
- sva je hrvatska obilježja sustavno uništavao
- osnovao je 1944. OZN-u i KNOJ (120 000 vojnika uvježbanih za likvidacije)
- komunističke su vlasti neposredno nakon rata provodile, uglavnom bez suda i zabilježba (evidencija), zločine i bacali žrtve u jame, rudnike, rijeke ...
- teško stradali civili i vojnici na Križnome putu – koloni smrti (stradalo je oko pola milijuna ljudi)
- Huda jama – zazidano oko 3.000 živih ljudi
- Tito je, kao predsjednik Saveza komunista Jugoslavije, odobrio 30 000 montiranih sudskih postupaka, na kojima je osuđeno 100 000 ljudi
- osnivanje posebnih odjela, čiji su pripadnici od 1945. do 1989. nadzirali rad hrvatskoga iseljeništva i vršili ubojstva Hrvata i inih neprijatelja jugoslavenskoga režima
- jugoslavenski je režim sustavno uništavao hrvatsko kulturno, narodno, gospodarsko i duhovno blago
- jugoslavenski je režim velikim dijelom opljačkao privatnu imovinu
- u cijelosti je ukinuo ljudska prava i slobode u Jugoslaviji
- Jugoslavija je, u okrilju Velike Srbije, uz pomoć Ivice Račana, oduzela oružje Teritorijalnoj obrani.
 
Druga odluka je bila osuda Zorana Milanovića, predsjednika Vlade RH i predsjednika SDP-a, koji nije sudjelovao u Obrambeno-osloboditeljskome – Domovinskome ratu. Razlozi za to su:

- kao predsjednik SDP-a, branio je zločine komunista i njihova ubojstva
- sustavno je nametao titoizam i totalitarizam kao temeljne vrjednote
- pokušao je uvesti u škole programe protivne hrvatskim narodnim interesima i kršćanstvu
- politički i državnički se protivio izručenju Njemačkoj Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, donijevši zakon o neizručenju, tzv. „Lex Perković“
- sudjelovao je u krivotvorenju povijesnih činjenica o Obrambeno-osloboditeljskom ratu i sotonizirao hrvatske branitelje
- nasilno je pokušao uvesti ćirilične ploče i dizao je hajku protiv branitelja
- s Ivom Josipovićem tražio je zakon, koji bi Srbiji omogućio sudski postupak nad „navodnim zločincima"
- s Ivom Josipovićem i Vesnom Pusić išao je u korist ideje Velike Srbije, pokušavajući prikazati Obrambeno-osloboditeljski rat kao građanski rat s podijeljenom odgovornošću
- doveo je zemlju do općega siromaštva i beznađa
- neprekidno sramoti Hrvatsku drskim izjavama, među kojima je ona, kako je Hrvatska „slučajna država"
- zagovarao je zakon o prekrajanju granica s dva hrvatska otoka, koja bi ustupio BiH
- imigrantsku krizu koristi u predizborne svrhe i nije poduzeo ništa, kako bi se učvrstila državna sigurnost u tome pogledu

Osim što se jasno i glasno, uz čvrste dokaze, etički i posve zasluženo osudilo Josipa Broza Tita za zločine, a Zorana Milanovića za veleizdaju, ova je javna sjednica također poslala jasnu poruku svima nazočnima, kako je lustracija bila nužna za napredak i prosperitet hrvatskoga društva općenito. Nju nije htjela ne samo Milanovićeva, nego i Tuđmanova i Sanaderova vlada, koje su, glede toga, bile najključniji faktor po tom pitanju.

Gospodin Isus Krist je rekao: „Novo vino u nove mješine“ i „Istina će vas osloboditi“. Jedino je tako Hrvatska mogla procvjetati i biti onakva država, za koju su se naraštaji kroz stoljeća borili – slobodna, napredna, pravedna, čvrsta, kulturna i nepokolebljiva. Premda je to sve dosta zakašnjelo,  lavovski dio posla bi se još uvijek mogao odraditi i ispraviti.