Večeras u emisiji 'Izdvojeno' razgovarali smo o tome vraćamo li se sakramentima nakon korona-krize, te jesu li nam spontane molitve zamijenile sakramentalna slavlja. U studiju je gostovao p. Mijo Nikić svećenik i psiholog. Istaknuo je kako je Crkva dobila od Krista poslanje da naviješta Riječ Božju i da hrani vjernike milostima, te da to Ona čini preko svetih sakramenata.
- Teološki rečeno, sakramenti su vidljivi znakovi nevidljive Božje milosti. Znakove vidimo, ali ono bitno ne vidimo, a to je milost Božja koja djeluje vlastito prema svakom sakramentu. Sakramente udjeljuju oni koje je Krist posvetio, to su apostoli i njihovi nasljednici, Sveti Otac i biskupi,a onda i svećenici, koji mogu dijeliti većinu sakramenata. Međutim, neke sakramente mogu udijeliti i đakoni, ali i laici npr. Krštenje – kazao je.
Na nastavku emisije, rekao je kako u našoj zemlji, ali i susjednoj Bosni i Hercegovini imamo naglo širenje karizmatskog pokreta, te dodao kako samo po sebi to je dobro, ali da tu mogu postojati i neke opasnosti, posebice kada se krene nedovoljno kritički ili se zanemare neke stvari.
- To je prepoznala i Crkva pa je izdala neke dokumente, a nakon toga i HBK bavila se tim temama. Sakrament bolesničkog pomazanja služi prije svega za ozdravljenje duše, kako bismo dobili duhovnu snagu da možemo nositi svoj križ, ali i za ozdravljenja tijela – naglasio je p. Nikić.
U nastavku emisije razgovaralo se o koncepciji liječenja obiteljskog stabla. P. Nikić je naglasio kako prema toj koncepciji mi smo žrtve tko zna kojem koljenu unazad i tko zna za kave grijehe, te da to nije prihvatljivo učenju Crkve.
- Prije svega to nedopuštan zdrav razum. To bi bilo nijekanje osobne slobode, temeljni zakon moralnosti, koji kaže da smo sami odgovorni što napravimo svjesni i u slobodi, a ne da netko drugi učini, da se ti pomire s Bogom ili na neki način iskupe. Prema Katekizmu Katoličke Crkve mi imamo molitve za pokojne, ili sv. Mise. To je način kako mi njima pomažemo, nipošto u smislu da sada neke izvanredne aktivnostima kojima sebe oslobađamo tako što mi njih izmirujemo s Bogom. Ne može se ići logikom da netko može biti žrtva svojih predaka – istaknuo je.
Dodao je kako neke nevolje koje ne možemo razumjeti, ne znači da smo krivi mi ili netko iz našeg obiteljskog stabla, Bog je to dopustio da se proslavi.
- Za naše pretke trebamo se moliti, i pustimo ih Bogu da budu u svom miru, a u sakramentu krštenja imamo molitvu otklanjanja od bilo kakvih zlih sila to je tada otklonjeno i nema više potrebe za tim. Prema nauku Crkve, liječenje obiteljskog stabla nije opravdano - zaključeno je u emisiji.