U koloni koja se protezala oko 5,5 kilometara prošla je rijeka ljudi iz svih krajeva Hrvatske te susjednih zemalja. Četrnaestu godinu zaredom taj dan ujedno je i Dan spomen-hodočašća Đakovačko-osječke nadbiskupije, pa je među mnoštvom hodočasnika njih najviše bilo upravo iz te nadbiskupije.

Program obilježavanja obljetnice započeo je u dvorištu vukovarske bolnice intoniranjem himne i minutom šutnje za poginule i nestale branitelje te nevine žrtve Domovinskog rata. U krugu bolnice okupilo se oko dvjesto ljudi, među kojima cijeli državni vrh: Predsjednik Republike, predsjednik Hrvatskoga sabora i gotovo svi ministri predvođeni premijerom te čelnici grada, a službenih govora nije bilo. Odmah nakon intoniranja himne i minute šutnje prema Memorijalnom groblju starom trasom krenula je "vukovarska" kolona, koju je organizirao Stožer za obranu hrvatskog Vukovara. Toj nepreglednoj koloni priključili su se i generali Ante Gotovina, Mladen Markač i Ivan Čermak.

Službena kolona krenula je nakon održanog programa u krugu bolnice. Međutim, na raskrižju ulica Alojzija Stepinca i Antuna Bauera naišli su na lampione i stjegove koji su im blokirali put. "Vukovarskoj" koloni priključili su se zapovjednici obrane Grada Vukovara Tomislav Merčep, Mile Dedaković i Branko Borković te nositelj stijega 204. vukovarske brigade, a državni vrh napustio je kolonu i uputio se prema Memorijalnom groblju. Stigavši na Memorijalno groblje žrtava Domovinskog rata, gdje su uz 938 bijelih križeva bile postavljene hrvatske zastavice, crvene ruže i svijeće, molitvu za sve žrtve Domovinskoga rata predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić.

Nadbiskup Hranić predvodio je i svečano misno slavlje na Memorijalnom groblju, u koncelebraciji umirovljenoga domaćeg nadbiskupa Marina Srakića, biskupea požeškog Antuna Škvorčevića, srijemskog Đure Gašparovića, križevačkog Nine Kekića, bjelovarsko-križevačkog Vjekoslava Huzjaka, vojnog ordinarija u Bosni i Hercegovini Tome Vukšića, generalnog tajnika HBK mons. Enca Rodinisa, pomoćnik tajnika HBK mons. Fabijana Svaline, provincijalnog ministra Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Željka Železnjaka te većeg broja svećenika.

"Bog je među nama, njegova ljubav djeluje u svijetu, ona je moćna i stvarna. Na ovom našem nadbiskupijskom spomen-hodočašću želimo u Isusov prijelaz iz smrti u život ucijepiti sve žrtve, sve branitelje i civilne žrtve ovoga grada-heroja, Vukovara te sve žrtve Škabrnje i ostalih mjesta Domovinskoga rata. Euharistija je spomen stvarnoga života: trajnog, neprolaznog, uskrsnog. Mi vjerujemo da su svi poginuli branitelji i sve civilne žrtve rata, združene s Kristom pokazale istinsku hrabrost, hrabrost vrhunske ljubavi koja svoj život polaže za svoje prijatelje", rekao je nadbiskup zahvaljujući i pozdravljajući hodočasnike, sudionike Kolone sjećanja i euharistijskoga slavlja.

Nadbiskupova propovijed govorila je o ljubavi, podsjetivši na početku na Isusove riječi: "Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje."

"Upravo spomen na taj čin ljubavi, Crkva iz godine u godinu, iz nedjelje u nedjelju i svakim euharistijskim slavljem, stavlja pred oči sebi i čitavome svijetu. I ne može biti drugačije! Jer cijeli nam ljudski život nije dostatan da bismo shvatili i 'izmjerili' dubinu te naviještene i za sve ljude darovane ljubavi u Bogočovjeku Isusu Kristu", rekao je nadbiskup Hranić.

"Danas hodočastimo Vukovarom da bismo odali počast poginulima i nestalima, čija je smrt postala sjeme slobodnoga života našega naroda. Danas smo ovdje i da bismo otkrili istinu o sebi, o našem današnjem shvaćanju i življenju vukovarske žrtve, o čemu nam je tako lijepo svjedočanstvo ovih dana izrekao general Mladen Markač: 'U mom srcu nema mjesta za mržnju. Nema mjesta za osvetu. Jer sam dobro shvatio: ukoliko budem zatrovan tim zlom, neću moći graditi svoj bolji život.' Samo ljubavlju možemo nastaviti 'Priču o gradu' Siniše Glavaševića: 'Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato... pridružite se.' Zato smo, draga braćo i sestre, danas ovdje: priča o ovom gradu nije završena, ona je živa i traje. Oni zbog kojih smo danas ovdje, zajedno sa svima nama govore: Grad – to smo mi! Od Vukovara, preko Škabrnje, do tolikih ranjenih mjesta, smijemo nad grobovima naših mrtvih poručiti: Grad – to smo mi! – spremni povezati se uz Vukovar i načiniti veliki lanac ljubavi koji brani, zaštićuje, čuva i njeguje sve ljude naše Hrvatske", rekao je mons. Hranić.

Izrazio je žaljenje što je Vukovar opet postao simbolom "različitosti koja ranjava".

"Ovaj je grad nastao na žrtvi ljubavi, a razaran je kricima mržnje. On se iznova rađa i gradi na ostacima posrnule ljudske riječi i djela. Zbog toga riječi, a s riječima i slova, imaju u ovome gradu svoju prošlost i svoju sadašnjost. Tako su na jednoj ploči dvije različite povijesti grada; na jednoj ploči dvije različite vizije sadašnjosti; to su na jednoj ploči dvije različite budućnosti. Vukovar je samo jedan! Ipak, na toj ploči, u ovome gradu, ima mjesta za sve. Kad ne bi bilo tako, onda ne bi imala smisla žrtva koju su podnijeli naši mrtvi", istaknuo je nadbiskup Hranić, dodavši kako nisu u pitanju samo slova i riječi, već i duša ovoga grada koja je ranjena.

"Porušene zidove i fasade mogu obnoviti čak i različiti politički interesi, ali dušu; nju ne može izliječiti interes, nego samo ljubav", poručio je propovjednik te svima uputio poziv na obraćenje temeljeno na ljubavi, "koje će duboko u nama iskorijeniti i uništiti sve što vodi razmišljanju i djelovanju protiv drugoga".

Podsjetio je na dane koji su bili beznadni, ali i na ljubav koja je uvijek tinjala i koja uvijek ostaje, unatoč svim teškoćama kroz koje prolazi grad-heroj.

"Sve može utihnuti: i novac, i vlast, i knjige u kojima su napisane različite istine o nama, ali ljubav uvijek ostaje. Ona je ta koja je, snagom Duha, uskrsnula Onoga koji je na križu dao svoj život za prijatelje i neprijatelje: za otkupljenje njihova života! Ta kršćanska ljubav, tako velika da je ima za sve u Hrvatskoj, jedini je temelj naše budućnosti! Tom ljubavlju mi zahvaljujemo onima zbog kojih i dalje vjerujemo da se isplati živjeti svaki dan - kao braća i sestre, kao velika obitelj i zajednica vjernika", dodao je mons. Hranić.

"S ovoga mjesta želimo poći s osnaženom ljubavlju. Ne želimo o njoj tek govoriti, obeščastiti je jeftinim obećanjima i licemjerjem, nego ljubav želimo utkati u sve pore našega života, ugraditi je u empatiju - osjećaj za drugoga i solidarnost, u čestitost i poštenje našega rada, u požrtvovnost i iskrenost naših odnosa. Neka bude prepoznatljivo da nam je Krist put koji želimo nasljedovati i da nam je njegova ljubav osnovna 'platforma' na kojoj želimo graditi bolji i humaniji svijet u kojem ćemo doživljavati klijanje i rast Božjega kraljevstva 'istine i života, pravde, ljubavi i mira'", poručio je nadbiskup, zaključujući propovijed molitvom koju je čitava Hrvatska biskupska konferencija molila 17. listopada 2006. na Memorijalnom groblju i Ovčari.

Na kraju misnog slavlja, uime svih vjernika grada Vukovara riječ zahvale izrekao je domaći župnik fra Ivica Jagodić. Zahvalio je svima koji su kao hodočasnici mira došli iskazati istinsku pobožnost i skrušenost za svoje prijatelje, svima koji su sudjelovali u organizaciji ovoga dana, Zboru bogoslova iz Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu, koji su pod vodstvom rektora mo Ivana Andrića pjesmom animirali misno slavlje, kao i svim medijima.

"Iz Vukovara su danas potekle riječi mira, ljubavi i nade jer srca vas koji ste se s posebnim osjećajem poštovanja došli pokloniti vukovarskim žrtvama i koračati vukovarskim križnim putem vrelo su ljubavi, a ne mržnje, izvor su mira, a ne nasilja, nadahnuće su domoljubnog zajedništva, a ne podjela", rekao je fra Jagodić, poželjevši da poruka i riječ žive vjere koju je uputio nadbiskup Hranić u ovom vremenu novih izazova i kušnje budu snaga svima koji oplakuju ili još uvijek traže svoje najmilije, koji traže utjehu i nadu po Božjoj ljubavi i blizini.