Župljani Zaboka hodočastili u Mariazell
Stotinjak hodočasnika iz župe svete Jelene Križarice iz Zaboka, predvođeni župnikom vlč. Marijanom Culjakom i župnim suradnicima Darkom Fiketom i Markom Bilićem, hodočastilo je u svetište Majke Slavenskih naroda u Mariazell u Austriji.
Po samom dolasku, 15. listopada, molili su križni put na obližnjoj Mariazellskoj kalvariji. U 12 sati bio je svečani ulazak u velebnu baziliku kroz sveta vrata milosrđa. Misno slavlje na glavnom oltaru predvodio je vlč. Culjak uz asistenciju dvojice župnih suradnika.
Sve nazočne hrvatske hodočasnike pozdravio je hrvatski sakristan u bazilici i svetištu Francisko Pavljuk, inače Hrvat rodom iz Bosne i Hercegovine. Na kraju svete mise hodočasnici su se okupili ispred Gospine kapele u sredini bazilike gdje je vlč. Marijanu i Darku Fiketu u ime svetišta dodiljen mali znak pažnje i to hodočasnički štap u obliku križa te pismena zahvalnica rektora svetišta za organizaciju hodočašća kao i sami dolazak. Mariazell nalazi se u gornjoj Štajerskoj, na 864 metara nadmorske visine.
Ovo Marijansko svetište godišnje posjeti preko 700 tisuća hodočasnika. Udaljeno je oko 120 kilometara od Graza, 150 km od Beča, a oko 300 kilometara od Zagreba. U bazilici se nalazi čudotvorni Gospin kip od lipovog drveta, star preko 858 godina i visok 48 centimetara. Čuva se u kapeli (Gnadenkapelle) u sredini i unutar bazilike.
Od samoga osnutka svetišta 21. prosinca 1157. godine Mariazellska Gospa štuje se ujedno i kao Majka Slavenskih naroda, kojoj rado hodočaste Hrvati iz Austrije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Majka Božja iz Mariazella ne naziva se samo ''Magna Mater Austriae'' – ''Velika Majka Austrije''.
Ona se časti i kao ''Mater Gentium Slavorum'' – ''Majka slavenskih naroda'' i kao ''Magna Hungarorum Domina'' – ''Velika vladarica Mađara''. S poviješću toga štajerskoga hodočasničkog mjesta posebno su povezani vjernici iz Moravske i Mađarske.
Mariazell je prema predaji utemeljen 21. prosinca 1157. Opat iz benediktinskoga samostana St. Lambrecht tada je poslao monaha Magnusa u okolicu Mariazella, koja je bila u posjedu toga samostana. Taj monah trebao je postati dušobrižnikom ljudima koji su ondje boravili.
On je sa sobom uzeo svoj Marijin kip, načinjen od lipova drveta, kojega je po dolasku položio na jedan panj. Tada je počeo oko njega graditi ''ćeliju'', koja je trebala istodobno služiti kao kapelica i njegovo boravište. Marija i ćelija - njemački ''Zelle'' - dali su ime tome mjestu, Mariazell.
